Mikrozagađivači su trenutno jedna od najaktuelnijih tema u oblasti prečišćavanja otpadnih voda.
Lekovi i kozmetički proizvodi koji dospevaju u vodotokove remete prirodno funkcionisanje biljnog i životinjskog sveta, a pritom su gotovo neuništivi.
Lekovi i kozmetika spadaju u grupu mikrozagađivača i u vodotokove dospevaju na različite načine — kroz kanalizacione mreže putem ljudskog organizma, preko neiskorišćenih lekova koji se neadekvatno odlažu, kao i kroz otpadne vode postrojenja za njihovu proizvodnju.
Kako tržište lekova, a naročito kozmetičkih proizvoda, iz dana u dan raste, raste i potreba za efikasnim metodama uklanjanja ovih zagađivača iz otpadnih voda.
Aktuelni podaci pokazuju da je u gotovo svim evropskim rekama pronađen određeni procenat mikrozagađivača, a ni Srbija nije izuzetak.
U studiji Survey on the Micro-pollutants Presence in Surface Water System of Northern Serbia and Environmental and Health Risk Assessment (2018), sprovedenoj u Vojvodini, u četiri reke, jednom kanalu za navodnjavanje i dva jezera, detektovano je 127 mikrozagađivača od ukupno 940 ispitivanih supstanci.
Kada ovakve supstance dospeju u reke i jezera, one se vremenom akumuliraju jer su hemijski stabilne i teško razgradive.
Hormonski lekovi (npr. kontraceptivi, estrogeni) izazivaju feminizaciju kod riba – mužjaci razvijaju ženske karakteristike, što ugrožava razmnožavanje.
Antibiotici u vodi narušavaju mikrobiološku ravnotežu i ubijaju korisne bakterije, dok analgetici (npr. diklofenak) izazivaju oštećenja jetre i bubrega kod riba i ptica.
Ove supstance menjaju hemijski sastav vode i utiču na fitoplankton, alge i insekte, remeteći tako čitav lanac ishrane.
Kozmetički proizvodi, poput šampona, sapuna, losiona, krema i parfema, imaju sličan negativan učinak jer menjaju enzimsku aktivnost i metabolizam kod vodenih organizama.
Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda širom sveta teško izlaze na kraj sa uništavanjem mikrozagađivača, jer su klasični sistemi projektovani za uklanjanje organske materije, a ne složenih hemijskih jedinjenja.
Najdalje na ovom polju stigla je Holandija, koja razvija napredne tehnologije za eliminaciju mikrozagađivača.
Reč je o procesu koji kombinuje biološku filtraciju na aktivnom uglju (BAC) i oksidativni tretman pomoću ozona ili hibridnih oksidansa, čime se postiže visoka efikasnost u uklanjanju lekova i kozmetičkih hemikalija iz vode.
Suočavanje sa mikrozagađivačima postaje globalni prioritet jer oni ne poznaju granice — dospevaju u reke, jezera i podzemne vode, a potom i u lanac ishrane.
Holandski primer pokazuje da je napredak moguć kroz inovacije, saradnju nauke i države i dugoročnu viziju zaštite životne sredine.
Za Srbiju, to znači da je vreme da se već u planiranju postrojenja i kanalizacione infrastrukture razmišlja o „četvrtoj fazi“ tretmana otpadnih voda, kako bi se buduće generacije zaštitile od zagađenja koje ne vidimo, ali koje već menja naš svet.
foto: ilustracija AI