SED mapirao 103 divlje deponije na teritoriji opštine Sokobanja

Sokobanjsko ekološko društvo (SED) iniciralo je izradu Lokalnog akcionog plana upravljanja otpadom za narednih deset godina, koji je prošle nedelje i predstavljen javnosti. Javni uvid u plan je moguć do 15. aprila, a nakon toga će se o njemu izjasniti Skupština ove opštine.

Kako bi rešili problem upravljanja otpadom Sokobanjsko ekološko društvo pokrenulo je inicijativu „Za čistiju Sokobanju“. Analiza podataka koje su prikupili tokom trajanja projekta ukazuje da je loša situacija u ovoj oblasti posledica stihijskog rešavanja problema od strane nadležnih, navode iz ove organizacije.

SED je zato inicirao izradu Lokalnog akcionog plana koji je radila radna grupa sastavljena od članova Opštinske uprave, članova Sokobanjskog ekološkog društva, zainteresovanih strana, građana, ali i firmi i drugih organizacija iz Sokobanje. Za pisanje plana angažovali su i stručnjaka, koji im je dao predloge i moguća rešenja.

„Plan sadrži uokvirene predloge, probleme i okvire rešenja upravljanja otpadom. Svi oni biće vezani za regionalnu deponiju ‘Keleš’ kod Niša. To je nešto što je dugo planirano, ali se tek sada kreće sa tim. Cilj je da se napravi jasan plan aktivnosti koje treba da se sprovedu da bi se unapredio sistem upravljanja otpadom, a regionalna deponija, kada počne sa radom, će umnogome olakšati posao. Tu je i finansijski plan, koji je takođe bitan“, kaže Vladan Dimitrijević iz Sokobanjskog ekološkog društva.

Javni uvid u plan dostupan je do 15. aprila, a posle toga se, kaže, prosleđuje Skupštini uz izveštaj sa javnog uvida i prezentacije na odlučivanje. Skupština ima 30 dana da usvoji ili odbije plan. Važenje plana je 10 godina, i on, kako dodaje Vučić, predviđa sve mere i načine upravljanja otpadom u narednih 10 godina, od 2022. do 2032. godine.

„Naša očekivanja od plana jesu da dobijemo rešenja i način upravljanja otpadom na teritoriji Sokobanje u narednom periodu kako bi rešili ovaj problem. Takođe, oćekujemo da nam daju finansijsku analizu realizacije od njihovih rešenja u periodu za koji važi ovaj plan“, dodaje član Sokobanjskog ekološkog društva Petar Vučić.

SED mapirao 103 divlje deponije na teritoriji opštine Sokobanja

Pre par godina Sokobanjsko ekološko društvo mapiralo je 103 divlje deponije na teritoriji ove opštine. Jedan od glavnih problema predstavlja i sanitarna deponija gde se odlaže sav otpad sa gradskog područja koja je na obali reke i nesanitarnog je karaktera.

„Mi kao članovi Sokobanjskog ekološkog društva primetili smo da uzrok problema nije taj što se malo ulaže u ovu oblast, već u tome da se rešavanju problema pristupa stihijski, ad hoc, bez nekog plana i strateške procene tako da mislimo da je ovo prvi korak u rešenju ovog problema“, dodaje Vučić.

Projekat „Tvoje mesto u Srbiji“ im, dodaju, mnogo znači. Pored finansijske podrške znači i im ona institucionalna, odnosno podrška razvoju Sokobanjskog ekološkog društva.

Projekat su iskoristili za obuku članova ove organizacije, a osnovali su i Društveni centar za čistiju Sokobanju, gde su zaposlili jednog koordinatora. Ističu da će nastaviti da se bave otpadom u Sokobanji kroz primere dobre prakse i implementacijom i realizacijom na terenu. Takođe, radiće na jačanju svoje organizacije i edukaciju mladih i posebno dece u zajednici.

InfoMirc

 

Sremska Mitrovica dobila reciklažno dvorište za kabasti otpad

Građani Sremske Mitrovice od sada će sav kabasti otpad moći da odlažu u osam specijalnih kontejnera u okviru novoformiranog reciklažnog dvorišta, prvog centra ove vrste u Srbiji, koji je danas svečano otvoren. Ne samo da će značajno doprineti zaštiti životne sredine u svojoj zajednici jer će reciklažno dvorište pomoći da se udeo malih divljih deponija u gradu smanji za 80% već će i sami imati veliki benefit kroz smanjenje računa za komunalne usluge.

Reciklažno dvorište otvoreno je u okviru inicijative “Za nula otpada u Sremskoj Mitrovici” koju je pokrenulo JKP “Komunalije” i koja je prošle godine pobedila na konkursu u okviru projekta “Alternativno finansiranje i donacije za lokalne zajednice u Srbiji”. Na konkursu su odabrane tri najperspektivnije ideje za grupno (crowdfunding) finansiranje kojima se rešavaju problemi u lokalnim sredinama.

– Očekujemo da će građani Sremske Mitrovice umesto deponija izabrati naše dvorište i da ćemo u narednom periodu smanjiti prisustvo ovih štetnih materija za 30%. Osim za građane, ovaj jedinstveni reciklažni centar biće otvoren i za sakupljače sekundarnih sirovina a kroz brigu o svojoj lokalnoj zajednici moći će da ostvare dodatnu zaradu – poručio je Radoslav Jevremović, generalni direktor JKP Komunalije.

Nakon postavljanja na NALED-ovu platformu za donacije, projektu JKP Komunalije su se svojim sredstvima pridružili brojni privrednici iz Sremske Mitrovice, a veliku finansijsku podršku dala je i kompanija British American Tobacco, članica NALED-a, koja je za ovu priliku izdvojila 1,18 miliona dinara.

– Velika je čast biti deo ovakvog projekta za koji verujemo da je samo jedan u nizu koraka ka izgradnji kvalitetnije životne sredine za sve građane. Na tom putu sarađujemo sa Vladom Srbije, važnim organizacijama kao što je NALED, kao i lokalnom samoupravom, a sve u cilju preduzimanja konkretnih mera ka izgradnji boljeg sutra. U fokusu svih aktivnosti BAT-a je stvaranje održivosti. U skladu sa tim naša ESG strategija prepoznaje reciklažu kao jedan od važnih prioriteta – poručio je Dragan Penezić, menadžer za regulatorne poslove i odnose sa državnim organima u BAT-u.

Prema njegovim rečima, od izuzetne je važnosti da kompanije budu podrška pozitivnim promenama u oblasti zaštite životne sredine i da učestvuju u stvaranju uslova za efikasniju reciklažu, a podjednako je bitno uticati na građane da i sami budu pokretači takvih promena u svojoj zajednici.

Neadekvatan način odlaganja otpada jedan je od dugogodišnjih problema i formiranjem reciklažnog dvorišta biće omogućeno propisno odlaganje otpada poput bele tehnike, nameštaja i građevinskog otpada. Građani će moći da dovezu i besplatno odlože otpad nakon čega će biti spreman za dalju reciklažu.

– Zaštita životne sredine je jedan od strateških reformskih prioriteta NALED-a i radimo na unapređenju prikupljanja i reciklaže ambalažnog otpada, otpada od stakla i hrane, upotrebljenih baterija i sijalica i električnog i elektronskog otpada. Sada je 19.000 domaćinstava iz Sremske Mitrovice dobilo priliku da učestvuje u reciklaži, a raduje činjenica da će biti organizovana i letnja učionica kako bi mališani stekli neophodna znanja iz ekologije – ističe Slobodan Krstović, direktor Odeljenja za održivi razvoj u NALED-u.

Podrška lokalnim samoupravama tokom pandemije

Usled  pandemije, NALED je početkom aprila 2020. zajedno sa članovima i partnerima pokrenuo jedinstvenu online platformu za prikupljanje donacija tokom koje je obezbeđena podrška od 250.000 evra za 41 lokalnu samoupravu. Isporučeno je 52 tone hrane za 11.000 domaćinstava. NALED-ova platforma za donacije nastavlja da pruža podršku lokalnim inicijativama, bilo da je reč o donacijama u novcu i robi ili alternativnom načinu prikupljanja sredstava za ideje, projekte i kampanje od javnog značaja.

Značaj NALED-ove platforme za donacije i njen veliki potencijal u povezivanju lokalnih zajednica prepoznali su međunarodni partneri i uz podršku Nemačkog saveznog ministarstva za privrednu saradnju i razvoj (BMZ) kroz Nemačko-srpsku inicijativu za održivi rast i zapošljavanje, pokrenut je projekat “Alternativno finansiranje i donacije za lokalne zajednice u Srbiji“. Cilj projekta je bio razvoj platforme za donacije i identifikovanje ključnih izazova sa kojima se suočavaju svi akteri crowdfunding finansiranja.

NALED

NALED:Srbija razmatra kako da na najbolji način prikupi ambalažni otpad

Srbija se u oblasti zaštite životne sredine suočava sa izazovom da do 2030. ispuni ciljeve Evropske unije koji je obavezuju da reciklira 85% otpada od kartona i papira, 75% od stakla, 60% od aluminijuma i 55% plastičnog otpada. Da bi dostigla zacrtane količine fokus će morati da stavi na prikupljanje otpada od građana i izabere da li da postojećem sistemu produžene odgovornosti proizvođača (EPR) doda i depozitni sistem (DRS).

U osnovi, EPR sistem podrazumeva da građani u svojim domovima razvrstavaju otpad od ovih materijala u posebne kante kako bi se efikasnije reciklirao dok kod depozitnog sistema ambalažu vraćaju u prodavnice i za to dobijaju nazad deo novca koji su platili prilikom kupovine proizvoda. Oba sistema analizirala je renomirana britanska kuća Eunomia, koja je članicama NALED-ovog Saveza za zaštitu životne sredine na današnjoj sednici predstavila ključne nalaze i preporučila da pored unapređenja primarne selekcije Srbija uvede i depozitni sistem kako bismo ostvarili ciljeve do 2030.

– Želimo da nađemo najefikasnije i najpovoljnije rešenje za građane, privredu i državu. Dobili smo analize rađene na neutralnim osnovama kako bismo, kada se ova tema ponovo nađe pred radnom grupom i Vladom Srbije, imali polazne osnove za dijalog u uspostavljanju sistema. Ipak, bez obzira na to da li će se država odlučiti za DRS, on ne garantuje prikupljanje celokupnog otpada tako da je neophodno dalje razvijati EPR sistem i primarnu selekciju pre svega kroz podizanje svesti građana o značaju pravilnog razdvajanja otpada – kaže Jelena Kiš, predsednica Saveza i menadžerka za održivost poslovanja i odnose sa javnošću u kompaniji Ball Packaging.

Prema studijama, depozitni sistem bi pomogao tako što bi obezbedio prikupljanje više od 90% ambalažnog otpada u industriji pića i udvostručio stope njegove reciklaže. Sistem bi mogao da uključi različite vrste pića u staklenim i plastičnim bocama, limenkama i tetrapaku. Članice Saveza istakle su da bi privredi trebalo ostaviti prelazni period od tri godine nakon donošenja zakona i podzakonskih akata da plasira proizvode koji se u tom trenutku nađu u prometu.

U konvencionalnom depozitnom sistemu, građani bi iskorišćenu ambalažu ostavljali pre svega u maloprodajnim objektima (i prema studiji za to dobijali pet dinara po jedinici ambalaže), dok je druga, za sada teorijska, opcija koju je studija analizirala uvođenje tzv. pametnog depozita koji predviđa i postavljanje „pametnih“ kanti i pokrivanje mnogo više lokacija (šoping centri, firme, reciklažni centri, sportski objekti, parkovi i drugi otvoreni prostori itd.) i u zavisnosti od broja lokacija može podrazumevati više ili niže investicione troškove za industriju pića u odnosu na konvencionalni sistem.

Studija o unapređenju EPR sistema preporučuje povećanje infrastrukture odnosno uvođenje tzv. „sistema dve kante“ što bi značilo da građani u posebnu kantu ili kontejner odvajaju otpad od papira i kartona, a u posebnu limenke, staklene i plastične flaše i tetrapak. Unapređenje sistema bi podrazumevalo da se obezbedi usluga odnošenja „od vrata do vrata“ i u gradovima i u ruralnim krajevima, kao i da se standardizuje postupak prikupljanja i razdvajanja otpada iz tih kanti.

Preporuke EPR studije idu u korist daljeg unapređenja razvrstavanja posebno u cilju povećanja reciklaže plastike i stakla gde Srbija beleži najlošije rezultate. Preporučuje se i obezbeđivanje naknada za sortiranje, ali bolje odvajanje organskog odnosno otpada od hrane i uvođenje naknada za odlaganje otpada. I jedan i drugi sistem obezbeđuju veću „čistoću“ otpada odnosno više prihode od reciklaže iz kojih bi se finansiralo njihovo funkcionisanje, pored izdvajanja industrije.

– Zaključak studija je da bi uz adekvatnu primarnu selekciju i sa uvođenjem depozitnog sistema, Srbija uspela da dostigne ciljeve EU za gotovo sve materijale dok će kod plastike biti potrebni i dodatni napori. Za to je potreban dobro osmišljen, neprofitni DRS sistem, kojim bi upravljao centralni operater u vlasništvu industrije koja bi i finansirala sistem, a država bila zadužena za nadzor i postavljanje ciljeva. Zato smatramo da bi privreda trebalo da učestvuje u izradi podzakonskih akata, kao što je bila uključena u početak rada na pripremi izmena Zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu – kaže Slobodan Krstović, šef Jedinice za zaštitu životne sredine u NALED-u.

Novi Sad dobio 50 reciklažnih zvona za staklenu ambalažu

Grad Novi Sad dobio je 50 reciklažnih kontejnera za staklenu ambalažu, sa ciljem da se prikupljene količine otpada povećaju za najmanje 20%, u narednih godinu dana. Evropska prestonica kulture pridružila se na ovaj način Beogradu, Nišu, Kragujevcu, Somboru i Varvarinu, koji su se pre nje uključili u projekat „Upravljanje staklenom ambalažom na Zapadnom Balkanu“, rečeno je na današnjoj konferenciji za novinare, koja je održana u Gradskoj kući.

Projekat koji je pokrenula Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju regionalnog je karaktera i implementira se u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Severnoj Makedoniji. U Srbiji, projekat sprovode GIZ i NALED, u saradnji sa kompanijama Sekopak i Apatinska pivara.

– Na teritoriji Grada Novog Sada postavljeno je 50 kontejnera tzv. „zvona“ za staklo i to će predstavljati prvi korak ka uvođenju primarne separacije, kao i korak ka čistijem Novom Sadu. Jako je bitno da se građani uključe u ovu akciju i da pokažu odgovornost prema životnoj sredini. Nadamo se uspešnoj realizaciji ovog projekta i molimo građane da daju svoj doprinos time što će puniti „zvona“ – naglasila je Mira Radenović, članica gradskog veća za zaštitu životne sredine, i dodala da Grad Novi Sad puno radi na projektima za očuvanje životne sredine, a ono što predstoji jeste izgradnja regionalnog centra za upravljanje otpadom, po svim ekološkim standardima koje propisuju EU direktive.

Direktor JKP „Čistoća“ Vladimir Zelenović rekao je da su kontejneri raspoređeni na lokacijama koje  su odabrane na osnovu istraživanja o potrebama, sa namerom da što veći broj staklenog otpada završi u kontejnerima, a ne zajedno sa ostalim komunalnim otpadom. “Težnja nam je da svakodnevne slike deponija pored kontejnera budu naša prošlost, a visoka stopa reciklaže budućnost“, kaže Zelenović.

Prema rečima šefa Jedinice za zaštitu životne sredine u NALED-u Slobodana Krstovića, dosad je prikupljeno više od 400 tona stakla, a rezultati prevazilaze inicijalna očekivanja.

– Na tržištu Srbije se godišnje plasira 87.000 tona stakla, od čega se reciklira nepunih 50%. Jedan od glavnih razloga za ovakvo stanje leži u nedovoljnom broju kontejnera za odlaganje, zbog čega NALED aktivno radi na postavljanju nedostajuće infrastrukture, kako bismo imali gde da odlažemo otpad od hrane, sijalica, baterija, kao i stakla, i da zajedno stvorimo ekološki i ekonomski održiv sistem sakupljanja i reciklaže –  kaže Krstović.

Nacionalni koordinator GIZ-a ORF MMS Zorica Bilić istakla je da je ovo prilika za Srbiju da odgovori na zahteve Poglavlja 27 u pristupanju Evropskoj uniji, koji između ostalog nalažu znatno veće sakupljene količine različitih vrsta otpada. Ona je istakla da je reciklaža stakla polje na kome je potrebno značajno unapređenje kako bismo dostigli evropski nivo, te da nam ovaj projekat pruža osnovu  za takav potez.

Kompanija Sekopak je ovlašćeni operater na projektu i ona će sav prikupljeni stakleni otpad iz Novog Sada odvoziti na dalji tretman u Hrvatsku. „Više od godinu dana razvijamo projekat i veoma nam je drago što se naš zajednički trud isplatio. Početni cilj projekta bio je da povećamo reciklažu staklene ambalaže za 20%, a mi smo već na 45%. Uigrani smo, znamo koji su potencijalni izazovi i koji su mehanizmi da projekat zaživi i u Novom Sadu, kao što  je zaživeo u drugim gradovima“, rekla je Violeta Belanović Kokir, direktorka Sekopaka.

Tekst I foto: NALED

Ujedinjene nacije objavile “rat” plastici? Šta možemo da očekujemo?

Ujedinjene nacije su početkom marta, pokretanjem  međunarodnog pravno obavezujućeg sporazuma objavile “rat” plastici. Kako na to gleda i čija je odgovornost za ogromne količine plastike na deponijama a ne na reciklaži u Srbiji, objasnila je za Ambipak magazin, ekspertkinja za upravljanje otpadom Kristina Cvejanov

„U pozadini geopolitičkih previranja, Skupština UN za životnu sredinu pokazuje multilateralnu saradnju u svom najboljem izdanju“, rekao je predsednik UNEA-5 i norveški ministar za klimu i životnu sredinu Espen Bart Eide. „Zagađenje plastikom je preraslo u epidemiju. Sa današnjom rezolucijom zvanično smo na putu izlečenja.

Rezolucijom, zasnovanom na tri početna nacrta rezolucija različitih nacija, uspostavlja se Međuvladin pregovarački komitet (INC). Komitet će početi sa radom 2022. godine, sa ambicijom da do kraja 2024. završi nacrt globalnog pravno obavezujućeg sporazuma. Sporazum bi odražavao različite alternative za rešavanje kompletnog životnog ciklusa plastike, dizajna proizvoda i materijala za višekratnu upotrebu, reciklaže i ponove upotrebe.

Proizvodnja plastike je porasla sa 2 miliona tona u 1950. na 348 miliona tona u 2017. Godini. Postavši globalna industrija vredna 522,6 milijardi dolara, očekuje se da će proizvodnja plastike do 2040. godine udvostručiti. Uticaji proizvodnje plastike i zagađenja imaju trostruki štetan uticaj: na klimatske promene, gubitak prirode i prirodnih resursa i zagađenje.

„Danas se obeležava trijumf planete Zemlje nad plastikom za jednokratnu upotrebu. Ovo je najznačajniji ekološki multilateralni sporazum od Pariskog sporazuma. To je polisa osiguranja za ovu i buduće generacije, tako da mogu da žive sa plastikom i da ne budu osuđeni na propast.” rekla je Inger Andersen, izvršna direktorka UNEP-a povodom usvajanja Deklaracije.

Ko je odgovoran za plastični otpad na deponijama?

Međutim, ekspertkinja za upravljanje otpadom Kristina Cvejanov ne deli ovaj optimizam:

Naravno da je za svaku pohvalu što su Ujedinjene nacije napokon odgovorile na zahteve ekoloških aktivista da preduzmu nešto po pitanju globalnog zagađenja plastikom, ali ne treba izgubiti iz vida da je ovaj odgovor stigao tek nakon što su se vodeći svetski brendovi u stvaranju plastičnog otpada poput Coca-Cole, Nestle, Unileverai drugih uputili takav predlog. Iz te perspektive dogovoreni rok od 3 godine za izradu pravno obavezujućeg sporazume više izgleda kao “kupovina vremena” za pregovore sa kompanijama nego stvarna namera da se brzo i odlučno stane na kraj zagađenju plastikom. Suština je u tome da već postoje brojni pravno i finansijski mehanizmi – od EU Direktive za jednokratnu plastiku, preko takse na nerecikliranu plastiku, depozitnog sistema za PET boce do najznačajnijeg od svih “produžene odgovornosti proizvođača“ i samo ih je potrebno razraditi i primeniti na nivou globalnog regulatornog okvira. Rok od 3 godine pokazuje spremnost na odugovlačenje, čime se ostavlja mogućnost kompanijama da i dalje izbegavaju potpunu pravnu i finansijsku odgovornost za problem koji same stvaraju. Nema tu mnogo filozofije – načelo “produžene odgovornosti proizvođača” podrazumeva da je onaj ko je proizveo plastičnu ambalažu i ostvario profit prodajom proizvoda upakovanih u nju, dužan da obezbedi da se ona tretira u skladu sa načelima cirkularne ekonomije. Dakle, ako ambalaža ne može da se ponovno upotrebi, treba da se reciklira, ako ne može ni da se reciklira, onda da se iskoristi za dobijanje energije, a nikako odlaže u životnu sredinu. Što se plastična ambalaža tretira bliže kraju piramide to proizvođači više treba da plate za njeno zbrinjavanje. Te tako ako nisi dizajnirao ambalažu da može da se lako reciklira – platićeš mnogo veće troškove tretmana u energetske svrhe. Odlaganje na deponije ne bi ni smelo da bude opcija, odnosno trebalo bi da toliko košta da se samim kompanijama nikako ne isplati da tamo stigne. Ali da ne bude zabune, ne čini se usluga kompanijama jer one plaćaju troškove rešavanja plastičnog otpada, zapravo ovaj trošak se prebacuje na krajnjeg kupca, pa je oklevanje da se potrošačima naplate realni troškovi upravljanja plastičnom ambalažom tokom celokupnog životnog ciklusa, je zapravo sprečavanja potencijalnog pada potrošnje proizvoda u plastičnoj ambalaži ukoliko trošak njenog zbrinjavanja bude inkorporiran u cenu proizvoda.

Mi u Srbiji ne moramo da čekamo UN da ovaj problem reši globalno već možemo da domaće zakonodavstvo prilagodimo prioritetima našeg društva – Kristina Cvejanov

Imajući u vidu da je prevencija otpada, odnosno njegovo nenastajanje prvo na lestivici hijerarhije otpada, jasno je da smo ponovo suočeni sa licemerjem onih koji bi o zagađenju trebali iskreno da brinu, pa se u skladu sa tom uobičajenom praksom jedan protokolarni sporazum čija je primena na dugom štapu proglašava nekakvom epskom pobedom nad plastikom.

Cirkularna ekonomija kao rešenje

Izloženost plastici može štetiti ljudskom zdravlju, potencijalno uticati na plodnost, hormonsku, metaboličku i neurološke aktivnosti, a otvoreno sagorevanje plastike doprinosi zagađenju vazduha.

Do 2050. emisije gasova staklene bašte povezane sa proizvodnjom, upotrebom i odlaganjem plastike činile bi 15 odsto dozvoljenih emisija, u cilju ograničavanja globalnog zagrevanja na 1,5°C (34,7°F). Više od 800 morskih i obalnih vrsta pogođeno je ovim zagađenjem kroz gutanje, zaplitanje i druge opasnosti, dok oko 11 miliona tona plastičnog otpada odleće godišnje u okeane, sa procenom da će se ove količine udvostručiti do 2040.godine, te da će u svetskim morima biti više plastike nego ribe.

Prelazak na cirkularnu ekonomiju može smanjiti količinu plastike koja ulazi u okeane za više od 80 procenata do 2040. godine; smanjiti proizvodnju sirove plastike za 55 procenata; uštede vladama 70 milijardi dolara do 2040. godine; smanjiti emisije gasova staklene bašte za 25 procenata; i stvoriti 700.000 dodatnih radnih mesta.

Činjenica da se u Srbiji komunalni otpad, a sa njim i plastična ambalaža deponuje na nesanitarnim deponijama sa kojih zagađenje odlazi pravo u zemljište i vodu dodatno pogoršava stanje, jer na taj način mikroplastika sa deponija brzo i lako stiže do našeg tanjira.

Ali i pored ovih uznemirujućih podataka čini se da se u borbi protiv zagađenja plastikom malo šta čini?

Nažalost, Srbija ne preduzima konkretne mere za smanjenje zagađenja plastikom čak ga i pogoršava donošenjem štetnih i nekompetentnih zakonskih rešenja poput onoga da proizvođače oksodegradabilnih kesa koje su u Evropi zakonom zabranjenje oslobodi plaćanja naknade za zaštitu životne sredine.

Naime, Zakon o naknadama za korišćenje javnih dobara iz 2018. godine je bez bilo kakvog stručnog utemeljenja propisao da za plastične kese u koje su dodati aditivi za bržu razgradnju ne treba da se plaća ekološka taksa, čime su de factoproglašene manje štetnim od običnih plastičnih po životnu sredinu, iako je istina potpuno suprotna. Okso kese su štetnije od običnih kesa jer se mnogo brže plastika razloži na mikroplastiku pa samim tim brže i stigne u životnu sredinu i lanac ishrane, zato ih je EU i zabranila. Interesantno da je ovaj Zakon u prvoj verziji sadržao da se za sve plastične kese plaća 16,24 din po kg, ali je volšebno definicija izmenjena pred njegovo usvajanje, pa je cela stvar prošla neprimetno. Time je Republika Srbija izgubila oko 4 miliona eura u budžetu za životnu sredinu od donošenja zakona, odnosno gubi oko million eura godišnje od kojih bi trebalo da se finansira sakupljanje i tretman plastičnih kesa kako one ne bi završile na deponiji, objašnjava Cvejanov.

Kad pričamo o primarnoj plastičnoj ambalaži situacija nije mnogo bolja. U Srbiji se recikliraju PET boce, i to isključivo one bez PVC etikete i manje količine “tvrde plastike”. Mi smo krajem februara u saradnji sa JKP Higijena Pančevo uradili detaljnu analizu strukture plastične ambalaže na uzorku većem od 1000 kg otpada sakupljenog iz domaćinstava u urbanoj i ruralnoj zoni. Razdvojili smo plastiku po vrsti materijala i tipu ambalaže kako bi utvrdili koje od njih se zaista recikliraju u Srbiji. Rezultat je poražavajući – od 12 kategorija plastične ambalaže samo su 2 zaista reciklabilne. Ostale je ili nemoguće sakupiti ili nemoguće reciklirati u postojećim uslovima. A za sve ove vrste se plaća identična naknada za ambalažu. Rezultat toga je da se u praksi sakuplja samo ona plastika koja je tržišno isplativa i laka za sakupljanje, a to je mali procenat u odnosu na ono što završava na deponiji.

PROČITAJTE JOŠ: Koliko zagađuješ toliko plati – Program upravljanja otpadom 2022-2031

Deklaracija UNEP-a najavljuje promene u ovim lošim praksama i nameru da propiše ekomodulacije – sistem plaćanja ekoloških taksi odnosno naknada za plastičnu ambalažu koji zavisi od eko dizajna samih proizvoda. Međutim, mi u Srbiji ne moramo da čekamo UN da ovaj problem reši globalno već možemo da domaće zakonodavstvo prilagodimo prioritetima našeg društva. Za razliku od razvijenih država EU gde većina plastičnog otpada završava u postrojenjima za dobijanje energije, u Srbiji plastika završava u vodi i zemljištu, ili u vidu dioksina i furana u vazduhu kada gori na nesanitarnim deponijama, što je potpuno besmisleno pogotovo, u trenutku kada se svet suočava sa ozbiljnom energetskom krizom. Ukoliko bi se ovaj otpad koristio u postrojenjima za dobijanje energije (insineratorima) sa najboljim dostupnim tehnologijama (BAT), umesto da se stotinama godina raspada u životnoj sredini, mogli bi da sve skuplje energente poput gasa ili štetne kao što su mazut i ugalj zamenimo plastikom koja ima izuzetno kalorijsku moć, a emituje manje CO2, – poručuje Kristina Cvejanov.

Istorijska rezolucija pod nazivom „Okončanje zagađenja plastikom: ka međunarodno pravno obavezujućem instrumentu“ usvojena je zaključkom trodnevnog sastanka UNEA-5.2, kojem je prisustvovalo više od 3.400 lično i 1.500 onlajn učesnika iz 175 država članica UN među kojima je i Srbija.

Preuzeto: ambalažai pakovanje.com/Naslovna fotografija: Kristina Cvejanov