Eutrofikacija reka i jezera postaje pretnja ekosistemima

Na pojedinim jezerima i rekama u Srbiji evidentan je proces eutrofikacije. Do ovog procesa dolazi najčešće zbog nepostojanja kanalizacionih sistema i procesa prečišćavanja otpadnih voda.

Do procesa eutrofikacije dolazi kada voda postaje prebogata hranljivim materijama, prvenstveno azotom i fosforom. Ove hranljive materije dolaze iz:
• Otpadnih voda (domaćih i industrijskih)
• Poljoprivrednog đubriva (oticanje kišnice sa njiva)
• Deterdženata i drugih hemikalija

Pomenuti proces se manifestuje prekomernim rastom algi i vodenih biljaka (tzv. „algna cvetanja“), smanjenjem nivoa kiseonika u vodi kada alge uvenu i počnu da se razgrađuju, pojavom neprijatnog mirisa i mutne vode.

Posledice eutrofikacije su: umiranje riba i drugih vodenih organizama zbog nedostatka kiseonika, smanjenje biodiverziteta (raznovrsnosti vrsta), promene u hemijskom sastavu vode, što otežava njenu upotrebu za piće, rekreaciju ili navodnjavanje.

Po dostupnim informacijama jezera  sa evidentnom eutrofikacijom u Srbiji su : Palić i Ludaš, Međuvršje, akumulacija Zobnatica, ali i neke druga.

Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), koji istražuje izazove vezane za zagađenje fosforom i njegove uticaje na biodiverzitet i ekosisteme, posebno ističe proces eutrofikacije vodenih sistema kao problem u ekspanziji. „Globalno, gubici fosfora sa zemljišta u slatke vode su se udvostručili u poslednjem veku i nastavljaju da rastu. Uprkos velikim naporima da se smanji zagađenje hranljivim elementima“, navodi se u ovom programu.

Fosfor je otkriven pre više od 350 godina i predstavlja neophodan hranljivi element koji pomaže biljkama da rastu. Njegova primarna upotreba je u proizvodnji sintetičkog đubriva za povećanje prinosa useva, što ga čini ključnim za bezbednost hrane. Fosfor je takođe ključni sastojak stočne hrane i koristi se za proizvodnju čelika, dodataka hrani, baterija za električne automobile, određenih pesticida i proizvoda za čišćenje domaćinstava.

UN ne isključuju dalju upotrebu fosfora, ali se ističe da je ključ da se fosfor koristi održivije i da se spreči da prekomerne količine dospeju u životnu sredinu.

„Otpadne vode godišnje ispuštaju oko 3 miliona tona fosfora u životnu sredinu širom sveta. Pravilna obrada mogla bi smanjiti koncentraciju fosfora i azota u otpadnim vodama za najmanje 80%. Rešenja će zahtevati inovacije – ne samo u tehnologiji već i u načinu rada i saradnji između sektora koji tradicionalno nisu sarađivali“, navodi se, između ostalog, na sajtu UNEP-a.

 

Zagađenje reka: Ekološki izazov svakog leta

Pred nama su sve topliji dani i za mnoge leto znači vreme provedeno pored reka i jezera. Ipak, vrlo često smo svedoci zagađenja reka i obala kroz nepravilno odlaganje smeća, korišćenje hemikalija u vodi, te povećanu ljudsku aktivnost koja ugrožava prirodne ekosisteme.

Ljudi koji hladovinu i zaštitu od letnjih žega traže pored reka neretko na obale sa sobom donose stvari koje koriste tokom boravka, ali ih potom ne uklanjaju prilikom odlaska. Ove stvari, uključujući ambalažu, plastične boce, papirne kese i druge predmete, često završe u rekama, zagađujući vodu i ugrožavajući ekosisteme. Ovaj otpad, uključujući plastiku, staklo i metal, ne samo da čini vodene resurse manje čistima, već može biti i smrtonosan za vodene organizme. Štaviše, plastični otpad se razlaže veoma sporo, a tokom toga može se raspadati u mikroskopske čestice koje zagađuju vodu i ulaze u lanac ishrane, čime direktno utiču na ljudsko zdravlje.

Nije retkost da se  koriste šamponi, kupke i druge higijenski proizvodi tokom boravka pored reka, ali posetioci neretko zaboravljaju da ih pravilno očiste i uklone, čime hemikalije iz ovih proizvoda dospevaju u vodu.

Ove hemikalije mogu se akumulirati u vodi, ugrožavajući kvalitet vode i zdravlje svih organizama koji zavise od nje, uključujući ljude. Dugoročno, to može dovesti do smanjenja bioraznovrsnosti, smanjenja broja riba i drugih vodenih organizama, a takođe može imati negativne posledice i po kvalitet vode koju pijemo.

Zagađenje reka i obala postaje ozbiljan ekološki problem koji traži hitnu pažnju i odgovornost svih nas, kako bismo sačuvali prirodne resurse za buduće generacije.

Reke i jezera jesu prirodni saveznik čoveka u vrelim letnjim danima, zato što pružaju osveženje, hladovinu i utočište od visokih temperatura. Ipak, kako bi ovi vodeni resursi ostali izvor koristi i uživanja, važno je da ih čuvamo od zagađenja i neodgovornog ponašanja.