„Čista Srbija“ čuva riblji fond u našim rekama

Gotovo da nema dana da u vestima ne bude objavljena informacija o uginuću rečne ribe , I to nije slučaj samo sa jednom rekom već se takvi akcidenti dogadjaju  na većini srpskih reka . Do ovakvih događaja dolazi zbog zagađenja voda i nedostatka postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda .

“Ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda u najvećem broju slučajeva za posledicu ima smanjenje sadržaja kiseonika u vodi što po riblji fond može biti pogubno, pogotovo ukoliko takvo stanje traje duži vremenski period” , izjavila je svojevremeno Dragana Keravica iz Javnog vodoprivrednog preduzeća “Vode Vojvodine“ za Agromediu.

Do uginuća ribljeg sveta pa i ekosistema koji zavise od njih dolazi zbog zagađenja vodotokova . Najčešće je u pitanju industrijski otpad . Teški metali kao što su živa i olovo čak se mogu taložiti u telima riba i izazvati promene u reproduktivnim ciklusima , oštetiti vitalne organe , uticati na radjanje potomstva bez izgleda da prežive.

Zagađenje iz poljoprivrede bogato azotom i fosforom dovodi do prekomernog rasta algi, što smanjuje nivo kiseonika u vodi. To uzrokuje masovni pomor riba zbog gušenja.

Naučnici poput Pietra Volte i Mustafe Korkmaza naglašavaju važnost kombinovanja ekoloških i društvenih rešenja kako bi se smanjilo negativno dejstvo ljudskih aktivnosti i klimatskih promena na slatkovodne ribe​​ (Save The Water).

Republika Srbija zajedno sa partnerima iz kompanije CRBC upravo problem rešava kroz realizaciju projekta „Čista Srbija“ koji predvidja ne samo izgrdnju kanalizacionih mreža kako bi se sprečilo izlivanje septičkih jama i odvođenje otpadnih voda u reke već i izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda.

 

Da sačuvamo riblji svet -Čista Srbija!

 

Ne bacajte plastiku u reke ili na njene obale

Niko ne zna precizne podatke o tome koliko plastične ambalaže godišnje završi u vodotokovima u Srbiji. Da bi se razgradila jedna plastična kesa potrebne su desetine pa i stotine godina. Ipak, plastična kesa u vodi može se razgraditi u mikroplastiku koja na kraju može završiti u ljudskoj ishrani.

Nemarno odlaganje otpada pored reka nije novina u Srbiji, a otpad vrlo često završi u samim rekama . U otpadu koji se potom nađe u vodi ponajviše je plastike . Dostupni podaci pokazuju da ona nikada praktično ne nestaje u potpunosti već i razgradnjom prelazi u stanje mikroplastike.

Plastična ambalaža može sadržavati određene hemikalije, kao što su bisfenoli, ftalati i druge aditive, koji mogu migrirati iz ambalaže u vodu ili druge proizvode koje sadrži. Ove hemikalije mogu potencijalno imati negativne efekte na zdravlje ljudi ako dospeju u vodu koja se konzumira.

Posebno je zabrinjavajuća i činjenica koja ukazuje na to da poznate metode prečišćavanja vode u postrojenjima nisu adekvatne kada je mikroplastika u pitanju , odnosno mikroplastika može proći kroz procese sedimentacije i filtracije u postrojenjima za prečišćavanje vode, i na kraju dospeti ponovo u ispuštenu vodu u reke odakle može biti korišćena za vodosnabdevanje .

Istovremeno može doći i do zagadjenja podzemnih voda mikroplastikom što direktno ugoržava vodozahvate i izvorišta pitke vode.

Da bi se smanjio negativan uticaj plastične ambalaže na kvalitet vode, važno je preduzeti odgovarajuće mere za upravljanje plastikom. To uključuje smanjenje upotrebe jednokratne plastike, promovisanje recikliranja, pravilno odlaganje otpada, i razvijanje inovativnih materijala za ambalažu koji su manje štetni za životnu sredinu i zdravlje ljudi. Takođe je važno sprovoditi istraživanja o uticaju plastike na vodu i raditi na regulacijama koje će zaštititi vodene resurse od zagađenja plastikom.

 

 

U Srbiji samo 26 postrojenja za preradu otpadnih voda u funkciji

Na kanalizacione sisteme u Srbiji priključeno je samo 55% stanovništva . Postrojenja za preradu otpadnih voda , tamo gde postoje, primenjuju uglavnom zastarele tehnologije i izgradjena su pre više od 30 godina. Projekat “Čista Srbija” ima za cilj očuvanje vode za piće koja će biti glavni resurs u godinama pred nama i sprečavanje zagađenja reka koje je sada dostigao kritičan nivo, a samim tim i priobalnog pojasa i živog sveta u istim.

Prema izgrađenosti kanalizacione infrastrukture, Srbija spada u grupu srednje razvijenih zemalja, dok je u pogledu tretmana otpadnih voda na samom začelju, prenosi, National geographic.

Procenat stanovništva obuhvaćenog tretmanom za prečišćavanje otpadnih voda, prema Statističkim podacima iz 2020. godine je iznosio 14,1 odsto u 2018. godini od čega je 13,1 odsto povezano na sekundarni tretman.

U Srbiji ukupno 47 gradova i opština imaju postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, od kojih je 26 u funkciji (uz 2 u rekonstrukciji i 5 u probnom radu). Samo 5 jedinica lokalne samouprave ima postrojenje sa tercijarnim tretmanom.

Za razliku od brojnih evropskih zemalja projekti vezani za ekologiju nisu bili prioriteti ranijih godina . Izgradnja posorjenja za preradu otpadnih voda  nije jeftina I jednostavna  jer najpre podrazumeva izgradnju adekvatne kanalizacione mreže I dovodjenje otpadnih voda do postrojenja .

U okviru nemačko-srpske bilateralne saradnje, kroz KfW program „Program vodosnabdevanja, prečišćavanja otpadnih voda i kanalizacije u gradovima srednje veličine u Srbiji“, obezbeđuje se značajna podrška modernizaciji i izgradnji vodovodne i kanalizacione infrastrukture.
Cilj programa je da doprinese efikasnom korišćenju vodnih resursa, obezbeđivanju odgovarajućeg kvaliteta i količine pijaće vode za stanovništvo i privredu, kao i da kroz upravljanje otpadnim vodama doprinese zaštiti životne sredine.
Od početka realizacije programa obezbeđena je tehnička i instituciona podrška za više od 20 gradova u Srbiji sa ukupno 1,6 miliona stanovnika kroz pet zasebnih programa, od čega je preko 245 pojedinačnih investicionih projekata u potpunosti završeno ili je ralizacija u toku. Od ukupnog broja kompanija angažovanih na ralizaciji projekata, 85% su domaće kompanije. Program tokom svog trajanja takođe doprinosi unapređenju poslovanja, prati rezultate i ocenjuje održivost poslovanja komunalnih preduzeća koja učestvuju u projektu.

Projekat “Čista Srbija” podrazumeva upravo izgradnju kanalizacionih mreža , ali I sama postrojenja I praktično je odgovor na loše stanje srpskih voda. Broj stanovnika koji je obuhvaćen ovim programom je oko dva i po miliona u 69 jedinica lokalne samouprave. U okviru projekta “Čista Srbija” predvidjena je izgradnja  preko 5.206.679,31 m kanalizacione mreže a broj postrojenja je skoro polovina od potrebnih za celu Srbiju (165 PPOV).

Gde idu istrošene baterije i sijalice iz Srbije?

Pregorele sijalice i istrošene baterije u Srbiji najčešće završavaju u kantama za smeće, a potom na deponijama gde kroz zemljište i podzemne vode mogu da završe i u lancu ishrane. Manje od 10% baterija i sijalica na godišnjem nivou bude adekvatno zbrinuto, tako da najveći deo ovog opasnog otpada dospe u prirodu gde oslobađa olovo, kadmijum, živu i druge veoma toksične materijale.

Jedini reciklažni centar za sijalice u Srbiji kompanije Božić i sinovi godišnje preradi do 100 tona odnosno tek 5% količina plasiranih na tržište. S druge strane, pogon za preradu baterija nemamo. Procene su da svaki građanin potroši jedan kilogram baterija godišnje dok je, primera radi, u 2020. na reciklažu u Nemačku,  gde ih jedino šaljemo, otišlo samo 17 tona.

Glavni razlozi ovakvog bilansa su nedostatak razvijene i održive sakupljačke mreže, subvencija, adekvatne zakonske regulative i kvalitetnog inspekcijskog nadzora. Kako bi se to promenilo, NALED i Nemačka razvojna saradnja, su u partnerstvu s kompanijama Božić i sinovi, E-reciklaža i Udruženjem reciklera Srbije pokrenuli projekat „Povećanje stope reciklaže baterija i sijalica”.

– Rešenje za bolje upravljanje baterijama je uvođenje podsticajnih sredstava za uspostavljanje sistema sakupljanja i obezbeđivanje posebnih kontejnera, kao i za izvoz ovog otpada jer bi podizanje pogona za reciklažu u ovom trenutku bilo neisplativo, a za kilogram baterija potrebno je četiri evra da bi se pravilno sakupile i tretirale. Kada je reč o sijalicama, država je uvela podsticaje, ali je neophodno sakupljačku mrežu proširiti na lokalne samouprave i omogućiti uvoz otpadnih sijalica iz regiona kako bismo bolje iskoristili kapacitete postojećeg reciklažnog centra koji može da preradi i do 25 miliona sijalica godišnje – objašnjava Sanela Veljkovski, menadžerka projekta Nemačke organizacije za međunarodnu saradnju (GIZ).

Prema njenim rečima, u cirkularnoj ekonomiji svaki otpad je zapravo i resurs za dalju proizvodnju, ali ovaj koncept još nije dovoljno zaživeo kod nas. I baterije i sijalice uspešnije bi se tretirale ukoliko bi postojao razvijeniji sistem sakupljanja za građane u maloprodajnim objektima, obrazovnim i javnim ustanovama. Zato su partneri na projektu pokrenuli pilot akcije i postavili posude za odlaganje na sedam lokacija u institucijama Grada Kragujevca, beogradskoj opštini Stari grad, kao i na 13 fakulteta Univerziteta u Beogradu. Cilj je da se prikaže kako bi model održivog sakupljanja mogao da funkcioniše u praksi, kao i da se poveća stopa reciklaže baterija i sijalica u ovim sredinama za 20%.

Podsetimo, Srbija nije još zatvorila poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promene, u sklopu kojeg je urađena procena troškova uređenja reciklažnog sistema. Investicije za usklađivanje s direktivom o baterijama i akumulatorima iznosile bi oko 3,5 miliona evra, dok bi kod direktive o električnom i elektronskom otpadu, u koji spadaju i sijalice, bilo neophodno izdvojiti oko 25 miliona evra. Efekti ovih ulaganja bili bi višeznačni, od očuvanja zdrave životne sredine i zdravlja do jačanja cirkularne ekonomije.

Da država razmišlja o rešenju problema vidi se iz Programa upravljanja otpadom u Srbiji za period 2022-2031 kojim je planirano da se za odvojeno prikupljanje opasnog otpada iz domaćinstava uspostavi 169 reciklažnih dvorišta koja će biti operativna do kraja 2028. U zavisnosti od gustine naseljenosti, planirano je uspostavljanje jednog ili više dvorišta u svakoj opštini, gde će građani donositi otpad koji se ne sme odlagati u kante, uključujući istrošene baterije i sijalice.

NALED

Jedan od naših ciljeva:Da sprečimo ekološke akcidente

Iako kao država ne spadamo u red zemalja sa visoko razvijenom svešću o zaštiti životne sredine, akcidenti zagadjenja reka gotovo uvek izazivaju uznemirenje javnosti. Projekat “Čista Srbija” odgovor je države kako bi Srbija sačuvala svoju životnu sredinu sa posebnim akcentom na zaštitu naših reka.

Srpska javnost nedavno je obaveštena da su zbog zagadjenja reke Raške, izlivanja mazuta,  podnete krivične prijave.

Zbog zagađenja Raške održana su i dva protesta na kojima su građani tražili da se sankcionišu odgovorni, spreče dalji ekološki incidenti i javnost obavesti o tome da li je izlivanje mazuta uticalo na zdravlje ljudi.

Realizacijom projekta “Čista Srbija” biće obuhvaćena upravo reka Raška. Za grad Novi Pazar projekat predvidja izgradnju 110.965,00m kanalizacione mreže pri čemu je ekvivalent obuhvata stanovnika  160 000.

Važno je istaći da svetska i domaća ekološka udruženja upravo kao preduslov očuvanja životne sredine navode izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kanalizacionu infrastrukturu kojom se otpadne vode usmeravaju ka pomenutim postrojenjima. Pomenuti preduslovi glavni su ciljevi projekta “Ćista Srbija”.