Rok za izgradnju postrojenja do januara 2026. godine

Potpredsednica Vlade i ministarka zaštite životne sredine Irena Vujović podsetila je privredne subjekte koji u procesu proizvodnje generišu otpadne vode, da su od januara 2026. godine dužni da ih prečiste pre ispuštanja u sistem javne kanalizacije ili recipijent, pozivajući ih da poštuju rok za prilagođavanje.

Vujović je podsetila da je prelazni rok za privredu propisan Uredbom o graničnim vrednostima emisije zagađujućih materija u vode, ističući da po isteku roka neće biti tolerisano nikakvo odstupanje od propisanih vrednosti.

Obaveza svih je da izgrade postrojenje za prečišćavanje industrijskih otpadnih voda koje će biti u funkciji najkasnije do isteka naznačenog roka. Na taj način, obezbeđuje se predtretman otpadnih voda, čime dajemo veliki doprinos zaštiti reka i zaštiti životne sredine u celini -rekla je Vujović. Prema Uredbi o graničnim vrednostima emisije zagađujućih materija u vode, u slučaju da se otpadne vode ispuštaju u javnu kanalizaciju, lokalna samouprava je u obavezi da, propiše lokalni akt o ispuštanju otpadnih voda usklađen sa Uredbom.

JER, ČISTA SRBIJA!

Postrojenja za preradu otpadnih voda u skladu sa direktivom EU

Prošle godine promenjena je uredba Vlade Srbije koja je usklađena sa svim evropskim direktivama i uvedena je obaveza da se kod svih postrojenja koja se grade za preradu otpadnih voda, izuzev onih malih jer kod njih za tim nema potrebe, uvede i tercijalna prerada što je u skladu sa direktivom EU, izjavio je Goran Vesić, ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastukture.

On je, odgovarajući na primedbe u Skupštini Srbije dodao da se sa kineskim izvođačima CRBC rade aneksi u okviru kojih imaju obavezu da prihvate tehnologiju i preradu u skladu sa direktivama EU.

Tako se u okviru projekta “Čista Srbija” rade postrojenja i tako će se raditi sva druga postrojenja, rekao je Vesić i naglasio da “Čista Srbija” nije jedini projekat u okviru kojeg se radi kanalizacija i zahvalio Nemačkoj razvojnoj banci KfV koja ima nekoliko veoma dobrih projekata, Banci Saveta Evrope, ali i gradovima i opštinama jer i sami ulažu kada je u pitanju kanalizacija.

Vesić je naveo da je kao neko u čijem se ministarstvu nalazi projekat „Čista Srbija“ spreman da čuje svaki predlog kako taj proces može da se ubrza.

Rešenje za problem otpadnih voda u Novom Sadu

Problem Novog Sada sa otpadnim vodama biće resen izgradnjom postrojenja za preradu otpadnih voda. Deo sistema pomenute kanalizacione infrastrukture biće rešen kroz projekat „Čista Srbija“.

JKP Vodovod i kanalizacija u Novom Sadu kažu  da će se paralelno sa Centralnim prečistačem otpadnih voda  u ovom gradu graditi i povezni kolektor kanalizacije između stare i nove crpne stanice.

Oni Objašnjavaju da je izgradnja glavnog gravitacionog kolektora u dužini od 1.935 m predviđena kroz projekat „Čista Srbija“, koji se finansira preko Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture kao deo Komercijalnog ugovora o Projektovanju i izvođenju radova na izgradnji komunalne, odnosno kanalizacione infrastrukture.

Ekologija: Ekološke štete ne mere se samo novcem

Mesečnik „Biznis i finansije“ je preneo ocenu pravnih stručnjaka koja glasi da je krivičnopravna zaštita životne sredine u Srbiji je uglavnom dobra, ukoliko bi se sprovodila.

Kako je navedeno, zakonodavac je , kada je 2006. donosio novi Krivični zakonik, izdvojio poseban deo kojim se životna sredina proglašava za pravno dobro, vredno zaštite.

Docent krivičnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu Ivana Marković je pojasnila da se domaćim krivičnim zakonodavstvom ne zabranjuje direktno neko ponašanje koje ugrožava životnu sredinu, već da se zagađenje vode, vazduha i zemljišta toleriše do određene granice. „To  je slučaj na nivou cele Evrope, a sličnost je i u tome da je regulativa koja se odnosi na zaštitu životne sredine povezana sa mnoštvom drugih propisa, mahom iz oblasti upravnog prava“, navela je Marković i dodala  da se, kada se nađe propis koji odgovara konkretnom slučaju, nailazi na drugi problem. „Da biste procenili da li nešto jeste ili nije zagađenje vode, vazduha ili zemljišta, morate da posedujete i tehničko znanje iz konkretne oblasti. Dakle, neophodno je veštačenje“.

Kako je precizirala, od 18 propisanih krivičnih dela u oblasti životne sredine, 90 odsto presuda se odnosi na šumske krađe, ili na nezakoniti lov i ribolov. „To je u suštini imovinski delikt, dakle sudi se za ono što je direktno vidljivo i opipljivo, dok su elementi krivičnih dela u ostalim ekološkim deliktima jako apstraktni za državne organe“, smatra Marković.

Profesorka krivičnog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu Vanja Bajović ukazala je da u ekološkim krivičnim delima najveću odgovornost snose pravna lica.

„Sporno je to što se u krivičnom postupku gleda samo finansijska šteta. Međutim, ekološke štete ne mogu da se mere samo novcem. „, rekla je Bajović, preneo je mesečnik „Biznis i finansije“.

Ekologija: Dobar primer prakse u Sokobanji

Širom sveta postoje različite tehnologije za primenu otpadnih voda  bilo da se ona prečišćava i ponovo vraća u odredjena industrijska postrojenja ili se pak koristi na druge načine za različite potrebe. Jedan od primera dobre prakse iskoristljivosti otpadnih voda je slučaj u Sokobanji za čiju je primenu lokalna samouprava dobila i odredjena priznanja .

Naime, u Sokobanji se otpadne geotermalne vode iz banjskog kompleksa koriste za grejanje zajedničkog objekta srednje i osnovne škole.

Otpadna topla voda iz Starog Turskog kupatila koristi se za grejanje školske zgrade, gde je kotlarnica na ugalj zamenjena toplotnom pumpom. Planira se proširenje ovog sistema na druge javne objekte, uključujući vrtić.

U svetu se uveliko primenjuje integracija sa postrojenjima za preradu otpadnih voda sa sistemima daljinskog grejanja, gde se toplotna energija iz pročišćenih otpadnih voda koristi za grejanje stambenih i poslovnih objekata.

Ovi pristupi ne samo da pomažu u smanjenju potrošnje energije i emisije stakleničkih gasova, već i doprinose održivom upravljanju otpadnim vodama i resursima u urbanim i industrijskim sredinama.

Pojedinac u fokusu: Ključni faktor u zaštiti prirode i okoline

Ekološka svest svakog pojedinca nedvosmisleno doprinosi očuvanju i zaštiti životne sredine.

Sa napretkom tehnološkog razvoja, tvrde stručnjaci, uporedo bi trebalo da raste i stepen svesnosti lične odgovornosti svakog gradjanina. Na žalost, dostupni podaci pokazuju da to u Srbiji nije slučaj te i da su izostali paralelna edukacija gradjana , ali i rast spremnosti pojedinca za adekvatan odgovor.

Poslednjih godina ekološka svest je u porastu što  će u odredjenom vremenu u budućnosti imati svoj pozitivan efekat.

Najčešća zabluda je da jedan čovek, gradjanin , ne može imati značajan uticaj na svoju životnu sredinu. Realna situacija je potpuno drugačija.  Svaki pojedinac može imati interaktivan uticaj na svoje okruženje , naročito u pogledu odgovornog ponašanja prema svom životnom okruženju.

Osnova je razumevanje ekoloških problema, odnosa čoveka i prirode, sopstvenog ekološkog ponašanja, osećaja participacije, pravne svesti o životnoj sredini, odnosa prema životnoj sredini oko nas i, posebno, da je životna sredina devastirana od strane čoveka.

Iskustva razvijenih zemalja pokazuju da je lična odgovornost osnov za razvijanje i budjenje kolektivne odgovornosti, a samim tim u ishodu i zajedničkom delovanju koje može proizvesti pozitivnu promenu.

Prvi korak ka ličnom napretku jeste prihvatanje činjenice da je čovek taj koji devastira životnu sredinu.

Akcidentno delovanje , što je česta pojava, ne dovodi do bitne promene svesti , ono služi samo za sanaciju trenutno nastalog problema . Kontinuirana edukacija koja dovodi do promene ponašanja i prihvatanja lične odgovornosti pojedinca može doneti trajnu promenu od koje koristi ima šira društvena zajednica.

Od te promene zavise uslovi i kvalitet  života budućih generacija.

Ponašajmo se odgovorno prema svojoj životnoj sredini!

 

 

Zajedno na istom zadatku: Očuvanje reka i jezera

Švedska važi za zemlju koja je u svetu prepoznata po očuvanju rečnih vodotokova. Ovaj rezultat postignut je dugoročnim i vrlo visokim ulaganjima. U Srbiji je trenutno najveći projekat čija je realizacija u toku , a koji štiti naše reke, projekat „Čista Srbija“.

Praksa razvijenih zemalja koja se pokazala dobrom, na putu ka očuvanju rečnih vodotokova, jezera, uglavnom je bazirana na nekoliko segmenata rada i uključuje na samo državne organe već i uključivanje celokupne društvene zajednice, ali i zakonski okvir.

Na prvom mestu uvek je edukacija gradjana o značaju čuvanja prirodnih dobara i medju njima reka. Potom pravilno odlaganje otpada uz smanjenje upotrebe plastike .

Biljke uz reke igraju važnu ulogu u filtriranju vode i sprečavanju erozije pa zabrana gradnje, kontrola poljoprivredne proizvodnje i upotrebe pesticida u priobalnom delu reka  s jedne strane, a sa druge zaštita biljnog sveta može poboljšati kvalitet vode.

Kao značajan deo kontrole i nadzora jeste stroga zakonska regulativa, ali i nadzor industrijskih aktivnosti zajedno  mogu sprečiti ispuštanje opasnih hemikalija i otpadnih voda u reke.

Jedan od ključnih aspekata u borbi za očuvanje čistoće reka jeste izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda . Primena sve savremenijih tehnologija doprinosi podizanju kvaliteta vode. Ne treba zaboraviti ni činjenicu koja je do sada u više navrata medju ekolozima isticana , a to je da stara postrojenja čiji je radni vek prošao ili postrojenja koja primenjuju zastarele tehnologije , podjednaka su opasnost za kvalitet voda.

Projekat „Čista Srbija“ najveći je trenutni projekat koji za cilj ima upravo očuvanje reka i jezera. U sklopu projekta izuzev izgradnje kanalizacionih mreža značajno mesto predstavlja i izgradnja postrojenja za preradu otpadnih voda .

Pored napora koje ulaže država Srbija neophodno je i veće uključenje društvene zajednice što u lokalnim akcijama čišćenja reka, što kroz rad  organizacija koje se bave zaštitom životne sredine, ali  i aktivno učešće u lokalnoj politici kako bi  se postigao željeni cilj.

Otpadne vode kao izvor energije u Srbiji: Izazovi i mogućnosti

Kada se voda prečišćava u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda, nastaje mulj koji se naziva i biološki mulj ili otpadni mulj. Ovaj mulj sadrži čestice koje su uklonjene iz otpadnih voda tokom procesa pročišćavanja, uključujući organske materije, mikroorganizme, nečistoće, te ponekad i teške metale.

Obrada mulja je važna komponenta postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, jer je potrebno na odgovarajući način upravljati ovim nusproduktom kako bi se smanjili negativni utjecaji na životnu sredinu i ljudsko zdravlje.

U Srbiji se najčešće  pribegava odlaganju mulja na deponije što će od trenutka usaglašavanja sa evropskom direktivom o vodama i njenom primenom biti zabranjeno.

U svetu su sve češći primeri proizvodnje tolplotne energije iz otpadnih voda, a takođe i proizvodnja električne energije iz otpadnog mulja.

U Evropi postoji značajna implementacija tehnologija za proizvodnju toplotne energije iz otpadnih voda.  Danska je poznata po naprednim postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda koja koriste anaerobnu digestiju za proizvodnju biogasa, koji se zatim koristi za proizvodnju toplotne i električne energije. Slični primeri postoje i u drugim evropskim zemljama poput Švedske, Holandije i Nemačke. Takvi primeri mogu se naći širom sveta.

Ovakav način proizvodnje energije održiva je alternativa tradicionalnim izvorima energije jer se kako je već dokazano primenom ovakve prakse smanjuje efekat staklene bašte i pospešuje očuvanje životne sredine.

Procene su  da jedno postrojenje za preradu otpadnih voda u gradu prosečne veličine može proizvesti od nekoliko desetina do nekoliko stotina megavat-časova toplotne energije godišnje.

Neophodne komponente i sistemi koji su potrebni za preradu mulja i proizvodnju energije  mogu biti  integrisani  u postojeće postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda ili mogu biti izgrađeni kao deo novog postrojenja.

Mulj se kroz različite tretmane obrade može koristiti i za druge potrebe . Velika Britanija prednjači u načinu upotrebe preradjenog mulja kao đubriva koje se potom distribuira poljoprivrednicima. Stručnjaci tvrde da u mulju ima dosta fosfata i prirodnog fosfora, a u svetu vlada nestašica za ovim elementima. Upotrebom ovog đubriva u poljoprivredi prirodni nutritijenti se vraćaju u zemljište i ono se oplemenjuje. Mulj ima vrednost multivitaminskog preparata za zemljište koje je ispošćeno azotnim jedinjenjima.

U Srbiji za sada ne postoji pomenuti načini upotrebe mulja , ali kako navode stručnjaci postoji interes i potencijal za korišćenje otpadnih voda kao izvora energije.

23 deponije u plavnim područjima – Odroni ugrožavaju reke

Najveći deo komunalnog otpada u Srbiji završava na deponijama . Po dostupnim podacima čak 23 deponije nalaze se u plavnim područjima.

Na deponije u Srbiji godišnje se deponuje oko 3 miliona otpada , a samo do 40% na ovaj način prikupljenog otpada jeste biorazgradivi otpad. Najveći udeo otpada čini plastika, kese, flaše i druge vrste ambalaže.

Milica Lukić, istraživač na Geografskom fakultetu i član ekspertske mreže za upravljanje otpadom u Green Loop-u za lista Danas navodi da se na deponijama nalazi problematičan otpad kao što su lekovi, hemikalije , pesticidi i drugi otrovi.

„ Na deponije odlazi sav otpad bez ikakvog sortiranja pa je dosta problematično što može da dođe do oslobađanja metana i drugih zapaljivih gasova, posebno kod hemikalija – pesticida i hebricida pod pritiskom vrlo lako dolazi do paljenja. Zbog toga imamo one česte deponijske požare, koje ne možete tek tako da ugasite, jer tu gori sve od plastike, najlona do hemikalija. To je prilično veliki problem ne samo za klimatske promene, već za vodoizvorišta, vodosnabdevanje, za kvalitet zemljišta“, izjavila je Lukić.

Čak 23 deponije koje sadrže navedene vrste otpada nalaze se na plavnom području . To praktično znači da u slučajevima većeg protoka vode dolazi i do odrona . Reke na ovaj način povuku i veliki deo otpada sa sobom . Pomenuti otpad ugrožava biodiverzitet voda .

Problem se produbljuje činjenicom da iste reke potom plave oranice pa hemikalije nošene vodom završavaju u plodnom zemljištu i zagadjuju ga .

Rešenje navedenog problema jeste u većem stepenu reciklaže , ali i podizanju svesti gradjana o značaju sortiranja otpada. Društveni udeo svakako se ogleda u sanaciji postojećih kritičnih deponija kako bi se zaštitile i naše reke.

Srbija među prvima testirala sistem za prikupljanje ambalažnog otpada

Dok se u Srbiji i dalje odlučuje o načinu unapređenja prikupljanja ambalažnog otpada, u Zrenjaninu je završeno testiranje prve inovativne tehnologije, koja prihvata sve vrste materijala istovremeno – od PET plastike i limenki, preko stakla do Tetra Pak ambalaže. Ceo proces reciklaže je efikasniji i pouzdaniji nego kod običnih reciklomata, zbog naprednog digitalnog sistema i presovanja ambalaže unutar aparata, što donosi velike uštede u vremenu i novcu.

Mnoge razvijene zemlje, poput Belgije i Velike Britanije, u procesu su razmatranja istih ili sličnih rešenja, a naša zemlja imala je priliku među prvima da ga testira, zahvaljujući projektu „Pametno recikliraj“, koji je realizovan kroz program develoPPP nemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ), koji su zajednički sproveli GIZ, Ball Packaging, Sekopak, Solagro Smart Recycling, Mercator-S i Reverse Logistics Group (RLG), u saradnji sa NALED-om i programom „Svaka limenka se računa“.

Tokom pilotiranja projekta, potrošači u Zrenjaninu su mogli na 12 lokacija u gradu da vrate iskorišćenu ambalažu, a putem specijalne aplikacije na mobilnom telefonu sakupljali su bodove za popuste pri narednim kupovinama i druge nagrade koje su dodeljivane svakog meseca.

– Zahvaljujući partnerstvu sa privatnim sektorom, uspeli smo da testiramo i upoznamo se sa primenom tehnologije o kojoj već mnoge zemlje govore i vidimo šta one mogu da donesu. Verujem da će naučene lekcije biti iskorišćena za dalji razvoj sistema na nacionalnom i međunarodnom nivou – naveo je Zoran Jakovljev, savetnik u GIZ-u, na završnoj konferenciji projekta, gde su predstavljeni ključni rezultati.

Direktor za održivi razvoj u NALED-u Slobodan Krstović istakao je da Srbija sada ima priliku da bude pionir u modernom upravljanju ambalažom, a primeri razvijenih evropskih zemalja, govore da svi idu u tom pravcu.

– Veoma je važno podizanje svesti građana o značaju primarne selekcije i reciklaže otpada. Unazad šest godina se priča o pokretanju novog sistema, nekoliko studija i pilot projekata je sprovedeno, od kojih je ovaj ubedljivo najvažniji, jer povezuje digitalizaciju i održivi razvoj. Digitalni sistemi su transparentniji, što se pokazalo kod svih rešenja koja je NALED zagovarao kao što su elektronske građevinske dozvole, sistem za prijavu sezonskih radnika u poljoprivredi, eFakture i mnogi drugi, a to je i poruka koju ćemo preneti donosiocima odluka – izjavio je Krstović.

Prema rečima Jelene Petljanski, menadžerke za održivost i regulatorne poslove u kompaniji Ball Packaging Europe, ono što ovaj sistem čini jedinstvenim jeste njegovo napredno IT rešenje, koje se oslanja na serijalizaciju odnosno na unikatni kod za svaku jedinicu ambalaže, što obezbeđuje veću efikasnost i transparentnost u procesu reciklaže.

– Za potrebe projekta odštampano je milion kodova i ručno dodavano kao nalepnica, a inače bi mogao da bude originalan deo ambalaže, na čemu je potrebno još raditi, kako bismo unapredili mehanizme za označavanje i istražili metode za automatizaciju ovog procesa  – rekla je Petljanski.

Ovaj kod pruža veliki broj podataka – koliki je životni vek ambalaže, koji se materijali više ili manje recikliraju, gde završavaju i mogu biti od velike koristi za izgradnju efikasnijeg sistema upravljanja otpadom.

Tokom pilotiranja projekta „Pametno recikliraj“, direktorka Sekopaka Violeta Belanović rekla je da su sarađivali sa velikim brojem privatnih partnera, kao što su kompanije Coca-Cola HBC, Carlsberg, Tetra Pak, Red Bull i Knjaz Miloš. Više od 40 brendova ovih kompanija bilo je uključeno u sistem pametnog prikupljanja, a građani koji su želeli da recikliraju i drugi ambalažni otpad mogli su da ga odlože u kante za prikupljanje koje su se nalazile pored mašina.

– Sekopaku kao operateru ambalažnog otpada ključno je da ispita kako građani reaguju na različite načine odvajanja ambalažnog otpada. Saradnja sa lokalnom samoupravom se pokazala kao jako važna za sakupljanje većih količina, a promotivna kampanja i edukacija građana neophodne – zaključila je Belanović.