„Čista Srbija“ najambiciozniji program na polju zaštite životne sredine

Stanje u oblasti zaštite životne sredine nije zadovoljavajuće , a najambiciozniji projekat koji štiti reke je projekat Čista Srbija, izjavio je za Industriju Predrag Bogdanović, predsednik Udruženja za tehnologiju vode i sanitarno inženjerstvo.

„Stanje nije zadovoljavajuće, o tome se mnogo priča i planira, ali se malo radi i realizuje na terenu. Razloga za to ima mnogo i teško ih je sve nabrojati. Ima pomaka u izgradnji regionalnih deponija i nekoliko postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ali to još uvek nije dovoljno. Oblast kvaliteta vode treba da bude uključena u prioritete, ne samo zbog ispunjenja zahteva poglavlja 27 u pristupanju EU, već zbog ljudi koji ovde žive i njihove budućnosti“, izjavio je Bogdanović.

U izjavi za Industriju je izneo stav da je potrebno  pojačati tempo i efikasnost u ovoj oblasti.

„Velike investicije su u pitanju, pa je izuzetno važno kvalitetno planiranje i projektovanje, odabir prioriteta, vodenje računa o troškovima upravljanja i održavanja, naravno uz adekvatno obaveštavanje i učešće stručne javnosti. Posebno bih naglasio da je za izgradnju PPOV neophodno voditi računa o problemima sa kojima se suočavamo na terenu, a to je nedostatak stručnog kadra koji će tim postrojenjima upravljati i redovno ih održavati, nedostatak kanalizacione infrastrukture, kao i ekonomski faktor – priuštivost korisnicima“, naveo je Bogdanović.

Po njegovom mišljenju najambiciozniji program koji se upravo bavi ovom tematikom je „Čista Srbija“.

„Najambiciozniji program u oblasti izgradnje kanalizacione mreže i postrojenja za preradu otpadnih voda u Republici Srbiji koji je u toku je pod nazivom „Čista Srbija“, za čije sprovođenje je nadležno Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture. Ovaj program je koncipiran na osnovu potrebe za povećanom ekološkom zaštitom voda, a broj stanovnika koji je obuhvaćen je oko dva i po miliona u 69 jedinica lokalne samouprave“, rekao je Bogdanović.

Ne bacajte plastiku u reke ili na njene obale

Niko ne zna precizne podatke o tome koliko plastične ambalaže godišnje završi u vodotokovima u Srbiji. Da bi se razgradila jedna plastična kesa potrebne su desetine pa i stotine godina. Ipak, plastična kesa u vodi može se razgraditi u mikroplastiku koja na kraju može završiti u ljudskoj ishrani.

Nemarno odlaganje otpada pored reka nije novina u Srbiji, a otpad vrlo često završi u samim rekama . U otpadu koji se potom nađe u vodi ponajviše je plastike . Dostupni podaci pokazuju da ona nikada praktično ne nestaje u potpunosti već i razgradnjom prelazi u stanje mikroplastike.

Plastična ambalaža može sadržavati određene hemikalije, kao što su bisfenoli, ftalati i druge aditive, koji mogu migrirati iz ambalaže u vodu ili druge proizvode koje sadrži. Ove hemikalije mogu potencijalno imati negativne efekte na zdravlje ljudi ako dospeju u vodu koja se konzumira.

Posebno je zabrinjavajuća i činjenica koja ukazuje na to da poznate metode prečišćavanja vode u postrojenjima nisu adekvatne kada je mikroplastika u pitanju , odnosno mikroplastika može proći kroz procese sedimentacije i filtracije u postrojenjima za prečišćavanje vode, i na kraju dospeti ponovo u ispuštenu vodu u reke odakle može biti korišćena za vodosnabdevanje .

Istovremeno može doći i do zagadjenja podzemnih voda mikroplastikom što direktno ugoržava vodozahvate i izvorišta pitke vode.

Da bi se smanjio negativan uticaj plastične ambalaže na kvalitet vode, važno je preduzeti odgovarajuće mere za upravljanje plastikom. To uključuje smanjenje upotrebe jednokratne plastike, promovisanje recikliranja, pravilno odlaganje otpada, i razvijanje inovativnih materijala za ambalažu koji su manje štetni za životnu sredinu i zdravlje ljudi. Takođe je važno sprovoditi istraživanja o uticaju plastike na vodu i raditi na regulacijama koje će zaštititi vodene resurse od zagađenja plastikom.

 

 

U 2022.godini prečišćeno ukupno 30miliona m3 otpadnih voda

Po podacima Zavoda za statistiku RS u 2022. godini u sektorima industrije korišćeno je 3 200 mil. m3 vode, što je, u odnosu na 2021. godinu, manje za 14,2%. Isti podaci pokazuju da je od navedene količine korišćene vode prečišćeno samo 30 mil. m3 vode.

Republički Zavod za statistiku u izveštaju „Korišćenje i zaštita voda od zagađivanja, 2022“ navodi podatke da  od ukupno 3 200 mil. m3 zahvaćenih voda u sektorima industrije, 99,4% čine vode iz sopstvenog vodozahvata (98,0% površinske vode i 1,4% podzemne), a 0,6% iz javnog vodovoda.

Vode korišćene za potrebe industrije u 2022, posmatrano po sektorima i u odnosu na prethodnu godinu, zabeležile su sledeća kretanja: Rudarstvo – rast od 21,1%, Prerađivačka industrija – pad od 5,9%, i Snabdevanje električnom energijom, gasom i parom – pad od 14,6%.

Isti podaci pokazuju da  od ukupno 118 mil. m3 otpadnih voda  u industriji, 47,5% čine vode ispuštene iz sektora Snabdevanje električnom energijom, gasom i parom, 33,9% iz sektora Prerađivačka industrija, a 18,6% iz sektora Rudarstvo.

U 2022. godini prečišćeno je ukupno 30 mil. m3 vode, od čega primarnim tretmanom 63,3%, sekundarnim tretmanom 20,0% i tercijarnim tretmanom 16,7%. Najveći udeo u prečišćenim vodama sektora industrije ima oblast Proizvodnja osnovnih metala – 18,7%, a potom slede Proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda – 14,5%, Proizvodnja prehrambenih proizvoda – 12,4%, i Proizvodnja papira i proizvoda od papira – 11,4%. Sve ostale oblasti sektora industrije imaju udeo prečišćenih voda od 43,1%, navodi se u izveštaju Zavoda za staatistiku.

Navedeni podaci nesumljivo ukazuju na potrebu izgradnje većeg broja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda što je jedan od primarnih ciljeva realizacije projekta „Čista Srbija“. Projekat predvidja izgradnju 165 PPOV što je  skoro polovina od potrebnih za celu Srbiju.

foto:pixaby

 

Srpska privreda: 69,6 miliona tona otpada godišnje

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku tokom 2021. godine domaća privreda stvorila je 69,6 miliona tona otpada. Ukupno je tretirano 64,5 miliona tona otpada, pri čemu je reciklirano 16,7% više otpada u odnosu na prethodnu godinu.

Kad je reč o stvorenim količinama otpada, posmatrano po sektorima, i u odnosu na prethodnu godinu, u 2021. godini zabeležena su sledeća kretanja:

-Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo – rast od 41,6%,

-Rudarstvo – rast od 30,2%,

-Prerađivačka industrija – rast od 2,7%,

-Snabdevanje električnom energijom, gasom i parom – pad od 8,1%,

-Snabdevanje vodom i upravljanje otpadnim vodama – pad od 5,1%,

-Građevinarstvo – pad od 19,0%, i sektori uslužnih delatnosti – pad od 11,4% .

U Srbiji je tokom 2022. godini prijavljeno 134 nesanitarnih deponija i 2.690 divljih deponija.

Deponije i smetlišta, predstavljaju specifične objekte koji mogu da imaju značajan negativan uticaj na životnu sredinu. Neposredno se javlja uticaj na vazduh, podzemne i površinske vode, zemljište i ugrožavanje bukom.

Trenutno u našoj zemlji postoji deset regionalnih deponija. One se nalaze u Užicu, Lapovu, Kikindi, Jagodini, Leskovcu, Pirotu, Sremskoj Mitrovici, Pančevu, Subotici i Beogradu. U prilog tome da je ovaj broj nedovoljan za sav otpad koji se generiše govori i podatak da je u planu izgradnja nekoliko novih regionalnih deponija.

U okviru projekta ”Čista Srbija” finansiraće se izgradnja regionalnih centara u Kragujevcu, Kraljevu, Nišu i proširenje već postojeće deponije u Pančevu.

Izgradnja pogona za proizvodnju elekrične i toplotne energije iz nerecklabilnog otpada u NIŠU i KRAGUJEVCU će pored adekvatnog rešavanja čvrstog komunalnog otpada sa ovih prostora, rešiti i problem otpada koji je van reciklažnog procesa iz deponija: Kruševac, Vranje, Leskovac, Pirot(NIŠ) i regionalnih deponija: Kraljevo, Požarevac i Jagodine (Kragujevac). Količina koja je predviđena za ovakav tretman je 250 tona na dan po postrojenju. Na ovaj način će se proizvesti i značajna količina električne energije i toplotne energije. Ovim programom se potpuno rešavaju navedene geografske oblasti.

Sanja Knežević Mitrović, menadžerka za regulatornu reformu u NALED-u kaže da je u narednom periodu, kroz projekat “Program čvrstog otpada u Srbiji” finansiranog od strane Evropske razvojne banke (EBRD) i Francuske razvojne agencije (AFD), planirana  izgradnja novih regionalnih centara za deponovanje otpada.“ U pitanju su deponije Kalenić na Ubu, Banjica u Novoj Varoši, Srem-Mačva u Sremskoj Mitrovici i Rančevo u Somboru, dok je za već postojeće regionalne centre, Duboko za Užice i Pirot planirana nadogradnja. Regionalni centar za upravljanje otpadom u Raškoj je u pripremnoj fazi za formiranje. Vrednost ovog projekta iznosi 150 miliona evra, a NALED će pružati tehničku podršku Ministarstvu za zaštitu životne sredine koje je zaduženo za sprovođenje projekta“, kaže Sanja Knežević Mitrović.

foto:pixabay

 

Novi IPARD program šansa za postrojenja za preradu otpadnih voda

Kada se usvoji novi IPARD program, kako se navodi u saopštenju NALED-a, lokalne samouprave mogle bi da konkurišu za bespovratna sredstva do četiri miliona evra, kako bi izgradile postrojenja za preradu otpadnih voda.

Na sednici NALED-ovog Saveza za hranu i poljoprivredu, koja je održana na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, rečeno je da se u Srbiji prečiščava manje od 8% komunalnih otpadnih voda, a do 2040. sve lokalne samouprave su dužne da izgrade svoja postrojenja, što zahteva ozbiljne investicije.

Novi IPARD program biće zato velika šansa za gradove i opštine da dobiju sredstva kako za prečišćavanje otpadnih voda, tako i za izgradnju puteva, sistema za snadbevanje vodom, postrojenja za bio gas i proizvodnju toplotne energije koja će uz pomoć obnovljivih izvora energije smanjiti nivo zagađenja, pojeftiniti proizvodnju i unaprediti socioekonomske uslove života, kaže se između ostalog u saopštenju NALED-a.

foto:pixabay

Agropress:Zemlje zapadnog Balkana pozvane na akciju

Grupa stručnjaka i nevladinih organizacija iz 11 zemalja objavila je listu 88 prioritetnih reka za zaštitu i pozvala zemlje Zapadnog Balkana, potpisnice Bernske konvencije, na proširivanje Emerald mreže, saopštila je Organizacija za političku ekologiju i inicijativa „Pravo na vodu“, a preneo Agropress.

Emerald mrežu uspostavio je Savet Evrope 1989, prema Konvenciji o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa (Bernska konvencija), a čine je područja od posebne važnosti za zaštitu prirode kako bi se očuvale biljne i životinjske vrste u njihovim prirodnim staništima.

Podseća se da su, kao potpisnice Bernske konvencije Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Severna Makedonija i Srbija počele uključivanje u Emerald mrežu 2011, kada su predložile mali broj područja za zaštitu.

Do danas nijedna zemlja nije proširila taj spisak – većina područja nema nikakvu zaštitu prema nacionalnom zakonodavstvu, niko ne upravlja područjima niti je osigurano sistemsko prikupljanje podataka ili neophodnih resursa, navedeno je u saopštenju.

Zbog svega toga, kako je istaknuto, većina reka i ribljih vrsta još uvek nije zaštićena.Spisak reka koji je objavljen, rezultat je Emerald Green seminara koji je organizovala nevladina organizacija CEE Bankwatch Network u decembru 2022.

Učesnici tog seminara prikupili su relevantne naučne podatke o pojedinim ribljim vrstama i njihovim staništima na osnovu kojih je pripremljen spisak reka koje bi trebalo uključiti u Emerald mrežu.

Podseća se da je Zapadni Balkan globalno važno žarište biološke raznovrsnosti, posebno kada je reč o slatkovodnim vrstama i staništima, navodi Agropress

Planinski lanci, reke, jezera i obala predstavljaju dom brojnim ugroženim vrstama i važna su staništa za mnogobrojne endemske vrste koje ne žive nigde drugde.

Kada se uporede sa ostatkom Evrope, većina reka u regionu je u dobrom ili izrazito dobrom stanju, a mnoge su idealni kandidati za zaštitu, što je prepoznao i objavljeni spisak.

Stručnjak za biološku raznovrsnost, CEE Bankwatch Network Andrej Ralev kazao je da je zaštita reka i dobra implementacija Emerald mreže dugotrajan proces koji zahteva saradnju između vlada, stručnjaka, nevladinih organizacija i lokalnih zajednica.

– Naš predlog, koji se temelji na iscrpnim naučnim podacima o ribljim vrstama u regionu, važan je doprinos tom procesu. Sledeći korak je podrška vladama u regionu u pripremi službenih predloga za nova Emerald područja – kazao je on.Predsednica Ekološkog udruženja „Rzav“ Nataša Milivojević rekla je da okupljanje stručnih lica koji su svojim dugogodišnjim radom pokazali da raspolažu vrednim podacima o biološkom diverzitetu u regionu, pokazuju da je seminar bio sjajna ideja koja će predstavljati mehanizam za ohrabrivanje i podsticanje donosioca odluka za brže proglašenje Emerald područja i njihovo održivo upravljanje.

Pravni stručnjak Organizacije za političku ekologiju Polekol i inicijativa „Pravo na vodu“ Strahinja Macić istakao je da Srbiju karakteriše velika genetička, specijska, ekosistemska i predeona raznovrsnost, kao deo Balkana predstavlja jedan od šest centara evropskog biodiverziteta.

– Međutim, ovu prirodnu raznovrsnost tek svojim malim delom obuhvataju Emerald područja, koja su od velike važnosti za zaštitu i očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa – kazao je on.

Dodao je i da nova Emerald područja nisu predložena od 2011. godine, zato ishode seminara smatra dragocenim i dobrom osnovom za predloge novih područja, sa posebnim akcentom na rečne slivove prekograničnih vodotokova, navodi se u tekstu Agropressa.

foto:pixabay

Zagadjenje voda ima i ekonomski uticaj na svaku zemlju

Zagadjenje naših reka utiče ne samo na zdravlje stanovništva i prirodnu sredinu već ima i ekonomski uticaj .

Svojevremeno je predsednik Svetske banke Dejvid Malpas upozorio upravo na  ekonomski uticaj zagadjenja  voda. „Pogoršanje kvaliteta vode koči ekonomski rast i pogoršava siromaštvo u mnogim zemljama”. Kako je objasnio , kada biološka potražnja za kiseonikom — indikator koji meri organsko zagađenje pronađeno u vodi — pređe određeni prag, rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) regiona u okviru povezanih vodnih basena opada za trećinu.

Washington D.C.-World Resources Institute’s donosi podatak da skoro 1,8 milijardi ljudi u sedamnaest zemalja, ili četvrtina svetske populacije, kreće prema krizi sa vodom – sa potencijalom ozbiljne nestašice u narednih nekoliko godina.

Ova dva podatka ozbiljno su upozorenje da više pažnje bude usmereno upravo na zaštitu voda.

Samo jedan od očitih primera kako zagadjenje voda utiče na ekonomsku situaciju bilo koje zemlje je poljoprivreda. Korišćenje kontaminiranih voda za zalivanje ili plavljenje oranica zagadjenom vodom utiču na smanjenje prinosa. Smanjenje prinosa se reflektuje na potrebu uvoza . Država će morati više novca da izdvaja za tu namenu,  a izvoz će biti redukovan.

Zagadjenja podzemnih voda utiču na kvalitet vode koja stiže do naših postrojenja u kojima se voda prečišćava za piće ipak pojedine materije koje se mogu naći u zagadjenoj vodi teško je prečistiti što utiče na kvalitet vode koju pijemo . Sve ovo zahteva veća ulaganja u pomenuta postrojenja . Ukoliko jedna lokalna samouprava bude u situaciji da umesto u očuvanje svojih voda ulaže velika sredstva kako bi istu vodu dovelo do statusa da je voda za piće , izostaće izdvajanje za druge oblike razvoja društvene zajednice, cena vode biće drastično veća što će uticati i na budžete gradjana tog područja. Smanjeni budžeti uticaće potom na izmirivanje poreskih i drugih obaveza plaćanja što neminovno ima svoj odjek u državnim budžetima.

SZO procenjuje da oko 2 milijarde ljudi nema drugog izbora osim da pije vodu kontaminiranu izmetom, što ih izlaže bolestima kao što su kolera, hepatitis A i dizenterija. Veći broj obolevanja iziskuje veća ulaganja u zdravstvenu zaštitu i suzbijanje epidemija ,  širenje bolesti, što takodje utiče na budžet i ekonomiju države.

Činjenice zato  nedvosmisleno pokazuju da sopstvenim odnosom prema vodama možemo uticati na BDP države. Smanjenjem zagadjenja reka omogućićemo, dakle, ne samo zdravlje stanovništva i nas samih , ne samo očuvati lanac ishrane već i ravnomerniji ekonomski razvoj.

Pored nastojanja države da ovaj proces zaštite drži pod kontrolom od nemerljivog je značaja uticaj samih gradjana . Više odgovornosti učiniće nas bogatijima u svakom smislu.

Reciklažna zvona povećala sakupljanje staklene ambalaže 90%

Kada postoje posebni kontejneri u njihovom naselju, građani su više nego spremni da razdvajaju otpad u domaćinstvima. Tako je postavljanje 1.400 reciklažnih zvona povećalo sakupljanje otpada od stakla za čak 90% u 14 pilot gradova i opština u Srbiji, BiH i Severnoj Makedoniji, koje su učestvovale u projektu „Upravljanje staklenom ambalažom na Zapadnom Balkanu.

Da je obezbeđivanje infrastrukture ključan korak, pokazalo je i istraživanje u kojem je gotovo 60% građana u tri zemlje potvrdilo da ne odvajaju otpad jer nemaju uslova za to, dok samo petina ističe da nema naviku da reciklira. Ono što bi ih dodatno motivisalo, pre svega jeste veća blizina kontejnera za prikupljanje različitih vrsta otpada, kao i uvođenje podsticaja za povraćaj ambalaže, nalazi su istraživanja predstavljenog na konferenciji „Zvono te zove – recikliraj staklo“.

Na završnoj konferenciji projekta, istaknuto je da je finansijska neodrživost uspostavljanja sistema reciklaže stakla trenutno najveća prepreka. Potrebne su fabrike za reciklažu stakla jer ne postoje ni u jednoj od tri zemlje te ovaj vredan resurs izvoze. Primarna selekcija na nivou opština je tek u povoju, a takse za odlaganje su niske ili ih nema pa je isplativije ambalažu poslati na deponiju, te je neophodno njihovo povećanje.

– Pred nama veliki izazov jer je EU kao cilj postavila da se do 2030. reciklira 75% staklene ambalaže. Još smo daleko od ispunjenja tog ambicioznog zadatka jer se u Srbiji reciklira oko 44% količina stavljenih na tržište, u Makedoniji oko 30% i BiH 12%. Neophodno je da na državnom i lokalnom propišemo ciljane količine za reciklažu i penale za neispunjenje, jačamo inspekcijski nadzor nad upravljanjem otpadom i učinimo odlaganje na deponije najmanje povoljnom opcijom – rekla je izvršna direktorka NALED-a Violeta Jovanović.

Projekat „Upravljanje staklenom ambalažom na Zapadnom Balkanu“ pokrenula je Nemačka razvojna saradnja koju sprovodi GIZ, zajedno sa operaterima ambalažnog otpada – kompanijama Sekopak, Pakomak i Ekopak. Projekat su implementirali NALED, Regionalna razvojna agencija Hercegovine (REDAH) i Zajednica jedinica lokalnih samouprava (ZELS) iz Severne Makedonije.

Direktorka GIZ-a u Srbiji Daniela Funke istakla je da Nemačka razvojna saradnja putem brojnih inicijativa, koje sprovodi sa privatnim i civilnim sektorom, podržava zemlje u regionu da unaprede upravljanje otpadom, podstiču razvoj cirkularne ekonomije i ekonomiju koja je klimatski neutralna kako bi dostigli ambiciozne ciljeve EU do 2030. „Ovim projektom postavljeni su temelji za smanjenje troškova reciklaže, obrade i ponovne upotrebe staklenog otpada u regionu“, zaključila je Funke.

Apatinska pivara podržala je projekat i nabavku kontejnera sa 150.000 evra, a generalni direktor Igor Vukašinovć zahvalio se svim partnerima i rekao da je saradnja javnog, privatnog i civilnog sektora ključna za rešavanje ključnih izazova današnjice kada je reč o zaštiti životne sredine.

Reciklažna zvona dobili su Skoplje (gradske opštine Aerodrom i Gazi Baba), Ilinden, Bitolj, Tetovo, Đevđelija i Štip, Novi Travnik, Konjic, Ilidža i Bihać, kao i Sombor, Niš, Kragujevac i Varvarin. Tokom godinu dana od postavljanja zvona, u ovim gradovima i opštinama prikupljeno je gotovo 1.300 tona stakla. Zahvaljujući projektu, ove godine reciklažna zvona stigla su i u Novi Sad i Beograd.

– Sombor i Niš su prvi gradovi u Srbiji koji su dobili 450 reciklažnih zvona i ubrzo su se projektu pridružili i Kragujevac i Varvarin gde je postavljeno 120 odnosno 30 kontejnera. U tim mestima je prikupljeno 590 tona staklene ambalaže, što je doprinelo da 60% manje stakla završi na deponijama, nego pre početka projekta. Novi Sad dobio je još 50 zvona, a Beograd 120 – saopštila je direktorka Sekopaka Violeta Belanović Kokir.

NALED

NALED:Divlje deponije u Srbiji moraju postati prošlost

Čak 85% komunalnog otpada završava na deponijama, kojih ima više od 3.000 u Srbiji. Međutim, kako se ne bi stvarala nova smetlišta, prvi prioritet NALED-ovog Saveza za zaštitu životne sredine biće da u potpunosti razvije sistem primarne selekcije, tj. kulturu razdvajanja otpada u domovima. To će postići kroz bolju saradnju sa lokalnim samoupravama i postavljanje više reciklažnih kontejnera, kako bi građanima ponudili izbor za zdravije okruženje, najavila je Bojana Perić, nova predsednica Saveza i direktorka Ekostar Paka, na današnjoj sednici ovog radnog tela.

Masovnija reciklaža, kroz širenje sakupljačke mreže i izgradnju infrastrukture, uvođenje depozitnog sistema za ambalažni otpad i usvajanje Programa razvoja cirkularne ekonomije, kao osnove za rešavanje ekoloških problema, glavni su prioriteti koje će Savez zagovarati pred Vladom, u cilju sprovođenja zelene agende.

Savez će predložiti i unapređenje politike naplate eko taksi i naknada u cilju smanjenja zagađenja vazduha, jer trenutni iznosi ne podstiču velike zagađivače da smanje štetne emisije gasova i nisu srazmerni količini zagađenja. Takođe, članovima NALED-a biće u fokusu i čistije reke, a rešenje vide u strožim nadzorima preduzeća koja otpadne vode ispuštaju direktno u reke i jezera, bez prethodne obrade.

Kako bi Srbija dostigla razvijene evropske zemlje i ispunila zahteve EU, neophodno je da uloži više od 10 milijardi evra u očuvanje životne sredine, od čega oko tri milijarde samo u infrastrukturu za reciklažu otpada.

Tim povodom, državna sekretarka Ministarstva za zaštitu životne sredine Sandra Dokić najavila je da će krajem ove ili početkom sledeće godine biti usvojene izmene Zakona o upravljanju otpadom i početi izgradnja novih regionalnih centara. „Uvođenje depozitnog sistema, takođe, će naći mesto na našoj agendi, ali ovoj temi moramo pristupiti jako ozbiljno da se ne bi desilo da narušimo sistem koji smo počeli da gradimo i koji ima perspektivu“, izjavila je Dokić.

Agencija za zaštitu životne sredine, ove nedelje, objavila je Izveštaj o upravljanju otpadom u 2021, prema kojem je količina otpada koji se prikuplja na pravilan načina, porasla od 2016. do prošle godine sa 14% na 42%. Međutim, prema njihovoj analizi od 1.170 očišćenih divljih deponija, u toku praćenja, na 987 lokacija ponovo vratilo odlaganje otpada. Pomoćnica direktora agencije Tamara Perunović Ćulić rekla je da zbog toga SEPA podržava prioritete NALED-a u ovoj oblasti i naglašava da se glavni izazovi upravljanja otpadom u Srbiji još uvek odnose na obezbeđivanje dobre pokrivenosti i kapaciteta za pružanje usluga, kao što su sakupljanje, transport i sanitarno odlaganje otpada.

Podjednako važnu oblast u sprovođenju zelene agende, predstavljaju i javne nabavke, u kojima će NALED raditi na uvođenju ekoloških kriterijuma, sa ciljem da barem 50% nabavki bude zeleno. Uz podršku Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju, izrađeni su vodiči i kriterijumi za nabavke javne rasvete, izgradnje puteva, zgrada, kancelarijskog materijala i električnih vozila u javnom prevozu, a NALED je stava, da po ugledu na Sloveniju, ovi kriterijum i u Srbiji vremenom treba da postanu obavezni.

Neophodna postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda

Republički zavod za statistiku u godišnjem biltenu navodi da je samo 15,9% stanovništva obuhvaćeno tretmanom za prečišćavanje otpadnih voda.

Očuvanje pijaće vode jedan je od ključnih zadataka svake države na svetu.

Ovaj značajan resurs bez koga je život na zemlji nezamisliv ugrožen je ubrzanim tehničko tehnološkim razvojem.

U 2021. godini u sektorima industrije korišćeno je 3 723 mil. m3 vode što što je, u odnosu na 2020. godinu, manje za 6,4%.

Od ukupno 3 723 mil. m3 zahvaćenih voda u sektorima industrije 99,6% čine vode iz sopstvenog vodozahvata (98,6% površinske vode i 1,0% podzemne), a 0,4% iz javnog vodovoda.

Vode korišćene za potrebe industrije u 2021, posmatrano po sektorima i u odnosu na prethodnu godinu, zabeležile su sledeća kretanja: Rudarstvo – rast od 11,3%, Prerađivačka industrija – pad od 5,8%, i Snabdevanje električnom energijom, gasom i parom – pad od 6,5%.

U 2021. godini prečišćeno je ukupno 29 mil. m3 vode, od čega primarnim tretmanom 61,2%, sekundarnim tretmanom 19,0% i tercijarnim tretmanom 19,7%.

Zvanična svetska statistika pokazuje da nisu samo fabrička postrojenja zagadjivači naših reka već su to I individualna domaćinstva.

Podaci koje iznosi Republički zavod za statistiku govore da je dužina mreže javne kanalizacije, 18113 km, broj domaćinstava priključenih na kanalizacionu mrežu 1 594 484, procenat stanovništva priključenog na kanalizacionu mrežu 67,2% . Ipak procenat stanovništva obuhvaćenog tretmanom za prečišćavanje otpadnih voda  je samo 15,9%.

Postrojenja za prelišćavanje otpadnih voda nisu jeftine investicije za brojne lokalne samouprave naše zemlje, ali su neophodna kao rešenje za očuvanje zdrave životne sredine, naših reka, vode za piće.

Projekat “Čista Srbija” predvidja da realizacijom bude  obuhvaćeno oko dva i po miliona stanovnika u 69 jedinica lokalne samouprave. Ključni segment odnosi se na izgradnju kanalizacione mreže I postrojenja za preradu otpadnih voda pri čemu projekat predvidja izgradnju preko 5.206.679,31 m kanalizacione mreže a broj postrojenja je skoro polovina od potrebnih za celu Srbiju (165 PPOV).

foto:pixabay