Ne bacajte plastiku u reke ili na njene obale

Niko ne zna precizne podatke o tome koliko plastične ambalaže godišnje završi u vodotokovima u Srbiji. Da bi se razgradila jedna plastična kesa potrebne su desetine pa i stotine godina. Ipak, plastična kesa u vodi može se razgraditi u mikroplastiku koja na kraju može završiti u ljudskoj ishrani.

Nemarno odlaganje otpada pored reka nije novina u Srbiji, a otpad vrlo često završi u samim rekama . U otpadu koji se potom nađe u vodi ponajviše je plastike . Dostupni podaci pokazuju da ona nikada praktično ne nestaje u potpunosti već i razgradnjom prelazi u stanje mikroplastike.

Plastična ambalaža može sadržavati određene hemikalije, kao što su bisfenoli, ftalati i druge aditive, koji mogu migrirati iz ambalaže u vodu ili druge proizvode koje sadrži. Ove hemikalije mogu potencijalno imati negativne efekte na zdravlje ljudi ako dospeju u vodu koja se konzumira.

Posebno je zabrinjavajuća i činjenica koja ukazuje na to da poznate metode prečišćavanja vode u postrojenjima nisu adekvatne kada je mikroplastika u pitanju , odnosno mikroplastika može proći kroz procese sedimentacije i filtracije u postrojenjima za prečišćavanje vode, i na kraju dospeti ponovo u ispuštenu vodu u reke odakle može biti korišćena za vodosnabdevanje .

Istovremeno može doći i do zagadjenja podzemnih voda mikroplastikom što direktno ugoržava vodozahvate i izvorišta pitke vode.

Da bi se smanjio negativan uticaj plastične ambalaže na kvalitet vode, važno je preduzeti odgovarajuće mere za upravljanje plastikom. To uključuje smanjenje upotrebe jednokratne plastike, promovisanje recikliranja, pravilno odlaganje otpada, i razvijanje inovativnih materijala za ambalažu koji su manje štetni za životnu sredinu i zdravlje ljudi. Takođe je važno sprovoditi istraživanja o uticaju plastike na vodu i raditi na regulacijama koje će zaštititi vodene resurse od zagađenja plastikom.

 

 

„Čista Srbija“ ključna za očuvanje vodoizvorišta

„Zagadjenje vodoizvorišta ugrožava pijaću vodu“ izjavili su za EURACTIV Žaklina Živković i Strahinja Macić, aktivisti inicijative“Pravo na vodu“. Prema podacima koje su izneli može se zaključiti da je projekat „Čista Srbija“ od krucijalnog značaja za Republiku Srbiju.

U Srbiji je samo 55% stanovništva priključeno na kanalizacione sisteme. Postrojenja za preradu otpadnih voda (tamo gde postoje) uglavnom su izgrađena pre više od 30 godina i najčešće primenjuju zastarele tehnologije. Prema izgrađenosti kanalizacione infrastrukture, Srbija spada u grupu srednje razvijenih zemalja, dok je u pogledu tretmana otpadnih voda na samom začelju. Takođe, ukupno 47 gradova i opština imaju postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, od kojih je 26 u funkciji (uz dva u rekonstrukciji i pet u probnom radu), prenosi Mondo.

„Ključni problemi vodosnabdevanja u Srbiji su ugrožavanje vodoizvorišta zagađenjem, obezbeđivanje dovoljne količine zdravstveno ispravne vode za piće, veliki gubici na vodovodnoj mreži i nadolazeća privatizacija komunalnih preduzeća. Srbija nema dovoljno vode, pa milion građana ima stalno ili povremeno onemogućen pristup zdravoj pijaćoj vodi. U Vojvodini je situacija možda i najgora, jer se odavno otišlo u nadeksploataciju rezervi podzemnih voda, pa sa povećanjem dubine i njihov kvalitet znatno opada; ne ostavlja se mogućnost da se one obnove. Rezerve podzemnih voda u dolinama velikih reka značajno ugrožava velika i gotovo nekontrolisana eksploatacija peska i šljunka“, objašnjava Macić.

Govoreći o postojećim akumulacijama Žaklina Živković navodi da su ugrožene različitim činiocima.

„Postojeće akumulacije su ugrožene zbog klimatskih promena (velikih suša i poplava), ali i usled zagađenja, divlje gradnje, nepreduzimanja antierozionih mera u dovoljnom obimu, otpadnih voda iz poljoprivrede, upuštanja otpadnih voda u pritoke bez tretmana, neadekvatno upravljanje komunalnim otpadom… Ali najveći problem svakako predstavlja uzurpacija obala ovih akumulacija i ono što ta uzurpacija sa sobom nosi“, kaže Živković.

Za EURACTIV Micić kaže da nema vodovoda u Srbiji koji se ne suočava sa enormnim gubicima na mreži – u Beogradu oko 30%, Kragujevcu 42%, Užicu 54%, a ima i gorih primera.“ Zabrinjava neodgovarajući odnos prema vodoizvorištima podzemnih voda koje su sada u dobrom stanju, poput Makiša u Beogradu. Posebno je loša situacija u centralnoj Srbiji sa seoskim vodovodima u pogledu upravljanja, kvaliteta i dostupnosti vode i stanja infrastrukture. Elaborati o zonoma sanitarne zaštite se nedosledno ili uopšte ne sprovode. A lokalne samouprave nemaju dovoljno ekonomske snage da saniraju mrežu i svedu gubitke na tehnički i ekonomski prihvatljiv nivo. Da bi se ovi problemi prevazišli potrebna je odlučna, koordinisana i posvećena akcija svih nivoa vlasti“, objašnja Micić.

Navedeni podaci ukazuju da je realizacija projekta Čista Srbija od ključne važnosti za očuvanje vodoizvorišta. Podsećamo, da je broj stanovnika koji je obuhvaćen ovim programom  oko dva i po miliona u 69 jedinica lokalne samouprave. Predvidjena je izgradnja  preko 5.206.679,31 m kanalizacione mreže, a broj postrojenja je skoro polovina od potrebnih za celu Srbiju (165 PPOV).

foto: pixabay

 

 

Zagadjenje voda ima i ekonomski uticaj na svaku zemlju

Zagadjenje naših reka utiče ne samo na zdravlje stanovništva i prirodnu sredinu već ima i ekonomski uticaj .

Svojevremeno je predsednik Svetske banke Dejvid Malpas upozorio upravo na  ekonomski uticaj zagadjenja  voda. „Pogoršanje kvaliteta vode koči ekonomski rast i pogoršava siromaštvo u mnogim zemljama”. Kako je objasnio , kada biološka potražnja za kiseonikom — indikator koji meri organsko zagađenje pronađeno u vodi — pređe određeni prag, rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) regiona u okviru povezanih vodnih basena opada za trećinu.

Washington D.C.-World Resources Institute’s donosi podatak da skoro 1,8 milijardi ljudi u sedamnaest zemalja, ili četvrtina svetske populacije, kreće prema krizi sa vodom – sa potencijalom ozbiljne nestašice u narednih nekoliko godina.

Ova dva podatka ozbiljno su upozorenje da više pažnje bude usmereno upravo na zaštitu voda.

Samo jedan od očitih primera kako zagadjenje voda utiče na ekonomsku situaciju bilo koje zemlje je poljoprivreda. Korišćenje kontaminiranih voda za zalivanje ili plavljenje oranica zagadjenom vodom utiču na smanjenje prinosa. Smanjenje prinosa se reflektuje na potrebu uvoza . Država će morati više novca da izdvaja za tu namenu,  a izvoz će biti redukovan.

Zagadjenja podzemnih voda utiču na kvalitet vode koja stiže do naših postrojenja u kojima se voda prečišćava za piće ipak pojedine materije koje se mogu naći u zagadjenoj vodi teško je prečistiti što utiče na kvalitet vode koju pijemo . Sve ovo zahteva veća ulaganja u pomenuta postrojenja . Ukoliko jedna lokalna samouprava bude u situaciji da umesto u očuvanje svojih voda ulaže velika sredstva kako bi istu vodu dovelo do statusa da je voda za piće , izostaće izdvajanje za druge oblike razvoja društvene zajednice, cena vode biće drastično veća što će uticati i na budžete gradjana tog područja. Smanjeni budžeti uticaće potom na izmirivanje poreskih i drugih obaveza plaćanja što neminovno ima svoj odjek u državnim budžetima.

SZO procenjuje da oko 2 milijarde ljudi nema drugog izbora osim da pije vodu kontaminiranu izmetom, što ih izlaže bolestima kao što su kolera, hepatitis A i dizenterija. Veći broj obolevanja iziskuje veća ulaganja u zdravstvenu zaštitu i suzbijanje epidemija ,  širenje bolesti, što takodje utiče na budžet i ekonomiju države.

Činjenice zato  nedvosmisleno pokazuju da sopstvenim odnosom prema vodama možemo uticati na BDP države. Smanjenjem zagadjenja reka omogućićemo, dakle, ne samo zdravlje stanovništva i nas samih , ne samo očuvati lanac ishrane već i ravnomerniji ekonomski razvoj.

Pored nastojanja države da ovaj proces zaštite drži pod kontrolom od nemerljivog je značaja uticaj samih gradjana . Više odgovornosti učiniće nas bogatijima u svakom smislu.

Radovi u aprilu tekli po predvidjenom planu

Radovi na izgradnji kanalizacione mreže u 15 Opština i gradova sa kojima je potpisan ugovor u okviru projekta  “Čista Srbija” napreduju predvidjenom dinamikom.

U ovoj godini očekuje se potpisivanje novih ugovora čime će za još veći broj gradova biti omogućena izgradnja kanalizacione mreže , a čime će nedvosmisleno biti podignut standard života gradjana u njima, a reke   u njihovoj neposrednoj blizini sačuvane.

RB. Gradilište Šta se radi Dužina sad koja se radi metri
1. Lajkovac Kanalizacija 2.267,85
2. Knić Kanalizacija 1711.83
3. Kragujevac Kanalizacija 3808.5
4. Krupanj Kanalizacija 874,83
5. Kladovo Kanalizacija Rtkovo/ 6755,26 m

Velika Vrbica/ 7788,48 m

Korbovo/7675,98 m

Ukupno: 22 219,72 m

6. Lazarevac Kanalizacija 8.838,79
7. Mionica Kanalizacija 125,89
8. Obrenovac Kanalizacija 5.766,12
9. Svrljig Kanalizacija 831.9
10. Varvarin Kanalizacija 27.036,00
11. Vranje Kanalizacija 4.030,00
12. Kučevo Kanalizacija 7115 m
13. Novi Sad Kanalizacija 23775
14. Novi Bečej Kanalizacija 24773
15. Banja Vrujci Kanalizacija 604,91

Zbog kontinuiranog pogoršanja kvaliteta vode, kao i intenzivnog i neuravnoteženog korišćenja vode u različitim regionima i industrijama, što nije dovoljno povezano sa usvajanjem koherentnih praksi recikliranja i ponovne upotrebe, u mnogim regionima je ugrožena dostupnost vode u budućnosti. Zbog toga se na pragu trećeg milenijuma voda može smatrati strateškim resursom, kao i trgovinskim dobrom, a programi održivog upravljanja vodama moraju se sprovoditi na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou (Teodosiu et al., 2003).