Kraljevo sve bliže Regionalnom centru za upravljanje otpadom

Kraljevo, Vranjačka banja i Trstenik nikada nisu bili bliži rešenju problema sa deponovanjem otpada. Nakon sastanka koji je održan u Kraljevu na kom su jasno definisani naredni koraci za izgradnju Regionalnog centra za upravljanje otpadom (RCUO), oko 180 000 stanovnika pomenutih mesta mogu očekivati i završetak projektovanja za godinu dana.

Predstavnici projekta „Čista Srbija“ održali su sastanak u Kraljevu sa predstavnicima grada, Okruga i Javnog komunalnog preduzeća na kome su definisani naredni koraci kako bi se što ranije pristupilo izgradnji RCUO.

Projektom „Čista Srbija“ predvidjeno je da RCUO obuhvati Vrnjačku banju, Kraljevo i Trstenik , a sam Centar biće izgradjen u Kraljevu koje nema svoju deponiju već samo smetlište. Projekat izgradnje RCUO obuhvata ne samo izgradnju dve ćelije kapaciteta do 500 000 tona već i prateće neophodne delove kao što su reciklažni centar i transfer stanica kako bi se količina deponovanog smeća smanjila i iskoristile mogućnosti reciklaže.

Jedna od ključnih stvari vezanih za sam RCUO je činjenica da  projekat koji trenutno radi AG Institut iz Novog Sada podrazumeva zaštitu podzemnih voda od zagadjenja , ali i krovni pokrivač koji ne dozvoljava da se deponovani otpad ispira i potom završi u tamošnjim površinskim vodama i okolnom zemljištu.

Površina koju će obuhvatiti RCUO u Kraljevu obuhvata 25ha, a u narednim danima predstavnici projekta „Čista Srbija“ sa preduzećem Srbija vode dogovoriće najbolje prihvatljivo rešenje vezano za nivelaciju  terena koje ujedno treba da smanji i same troškove izgradnje. Jedan od zadataka i obaveze Kraljeva jeste da završe svoj plan Detaljne regulacije i u njega implementiraju Regionalni centar za upravljanje otpadom čija se vrednost procenjuje na 20 miliona evra.

Regionalni centar za upravljanje otpadom u Kraljevu jedan je od četiri Centra čija je izgradnja obuhvaćena projektom „Čista Srbija“ dok su ostali Centri predvidjeni u Kragujevcu, Nišu i Pančevu.

„Nova“ piše: Fabrike otrove zatrpavaju i bacaju u reke

Ako računamo da je deponovano i izvezeno ukupno 25.000 tona, šta je sa razlikom do 68.000 tona? Gde smo ga stavili? Možda je deo tretiran, ali dobar deo gubimo, ne znamo gde. On završava svuda oko nas. U koritima reka, u napuštenim objektima, napuštenim rudnicima, zemljištu…“, rekao je za list „Nova“ Radmilo Pešić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.

U Srbiji industrija zvanično proizvede oko 75.000 tona opasnog otpada godišnje, a prema procenama sagovornika lista „Nova”, oko 25 odsto preduzeća to ne prijavljuje, a ne postoji ni evidencija o opasnom otpadu koji nastaje u domaćinstva. Sav„nevidljivi opasni otpad, ali i deo evidentiranog završava na komunalnim deponijama, u napuštenim skladištima i rudnicima, rekama, zemljištima, u vazduhu i na kraju u lancu ishrane.

Industrija u Srbiji je u periodu od 2011. do 2020. godine generisala je 150.000 tona registrovanog opasnog otpada, što je oko 75.000 tona godišnje. Tokom 2020. godine proizvedeno je oko 68.000 tona opasnog otpada, 12.800 izvezeno, dok je 11.700 deponovano na deponijama, navodi se u izveštaju Upravljanje otpadom u Republici Srbiji Agencije za zaštitu životne sredine (SEPA).

„Ako računamo da je deponovano i izvezeno ukupno 25.000 tona, šta je sa razlikom do 68.000 tona? Gde smo ga stavili? Možda je deo tretiran, ali dobar deo gubimo, ne znamo gde. On završava svuda oko nas. U koritima reka, u napuštenim objektima, napuštenim rudnicima, zemljištima……. “ rekao je za „Novu” Radmilo Pelić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.

On objašnjava da je opasan otpad sve ono što dovodi do degradacije, zagađenja životne sredine, a Srbija nema ni jedno postrojenje za njegovu trajnu eliminaciju.

“Govorim o postrojenjima koja to rade na visokotehnološki način, bez zagađenja životne sredine. Radi se o spalionicama gde se vrši pirolitička disoci-jacija recimo na 1.100 stepeni Celzijusa, gde se i najopasniji otpadi uništavaju bez daljeg zagadjenja , što u Srbiji ne postoji”, kaže professor Pešić.

Takva visokotehnološka postrojenja, navodi, nisu toliko skupa koliko košta izvoz otpada za čije uništavanje firme u inostranstvu plaćaju I do 6 evra po kilogramu.Zbog toga pojedine troškove smanjuju skrivajući otpad.

Svaka četvrta firma ne prijavljuje opasan otpad

Inžinjer za zaštitu životne sredine direktor konsultanstke firme za upravljanje opasnim otpadomGreen Group Marko Rokvić, na osnovu iskustva sa terena, ocenjue da čak 25% firmi u Srbiji koje generišu opasan otpad isti ne prijavlju.

“U svom radu često srećem firme koje tek od mene čuju da imaju opasan otpad koji treba da predaju operateru I o tome podnesu izveštaj nadležnom ministarstvu, objašnjava Rokvić za list Nova.

Zakon postoji, kao I obaveza da firme koje proizvode opasan otpad isti registruju , ali to u praksi očigledno ne rade svi kako treba.

“Sa brojem inspektora koje imamo ne može se ništa uraditi. A problem je I dalje procesuiranje, veleiki broj prijava ne dodje do suda, zastari. Nema sistematskog kažnjavanja. Svako ko uradi nešto što nije u skladu sa zakonom, sa propisima, podzakonskom regulativom, treba d asnosi sankcije. Toga u Srbiji nema, zbog čega se problematika životne sredine samo usložnjava”, ocenjuje profesor Pešić, dok iz ministarstva za zaštitu životne sredine na pitanje Nove šta planiraju da urade kako bi smanjili nepropisno uklanjanje opasnim otpadom, ne odgovaraju.

OPASAN OTPAD IZ KUĆE ZAVRŠAVA NA DEPONIJI

Sagovornici našeg lista upozoravju da I gradjani u svojim domovima generiđu opasan otpad , za koji nije obezbedjen poseban tok , ne ulaze u evidenciju I uglavnom završava na deponijama komunalnog otpada.

U pitanju su uglavnom insekticidi , farbe, kućna hemija, razni sprejevi, otrovi I ambalaža istih, lekovi, sijalice, baterije, stari uredjaji…

“Pravilno upravljanje ovim otpadom je pitanje sistemskog finansiranja koje država treba da uredi. Kod lekova bi uvoznici I distributeri trebalo da jedan deo sredstava preusmere na sistem za prikupljanje, ali to ne rade jer ih niko ne tera. U razvijenim gradovima postoje centri za prikupljanje opasnog otpada , odakle ga operateri preuzimaju, a gradjani to plaćaju kroz malo povećan račun”, ukazuje Rokvić.

OTROVI ZAVRŠAVAJU U NAŠEM ORGANIZMU

Nauččna savetnica Instituta za hemiju, tehnologiju I metalurgiju dr Dragana Djordjević objašnjava da kad komunalne deponije gore, što u Srbiji nije retkost otrovi iz opasnog otpada kroz vazduh stižu u pluća.

“Sudovi u kojima se neadekvatno skladište opasne materije vremenom propadaju, korodiraju, hemikalije cure I dospevaju u zemljište, vodotokove. Da ne govorim o onome što zakopavaju I ispuštaju direktno u reke. Iz vode I zemlje kroz biljke I životinje otrovi ulaze u lanc iskhrane I završavaju a našoj trpezi,”upozorava Djordjević I dodaje da osim teških metala , opasan otpad sadrži postojana organska jedinjenja , koja nikako ne bi smela da se nadju u prirodi jer su toksična, kancerogena, teratogena I mutogena, a gotovo ih je nemoguće očistiti.

Izvor: list Nova, autor Milena Ilić Marković

 

 

 

 

Kurir: 3 miliona gradjana Srbije dobija kanalizaciju

U izgradnju 7.000 kilometara kanalizacione mreže u narednih pet godina biće uloženo više od četiri milijarde evra, a do kraja ove godine biće završena još četiri postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda

Do kraja godine biće završena izgradnja četiri postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) na teritorijama opština Knić, Mionica i Lajkovac, dok će u narednih pet godina u našoj zemlji biti izgrađeno 7.000 kilometara kanalizacione mreže, u šta će biti uloženo više od četiri milijarde evra, potvrđeno je Kuriru u Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Nezapamćena suša koja je pogodila srpske reke, a zatim obilne padavine koje zapušuju kanalizacione otvore poslednjih dana otvaraju i pitanje kvaliteta vodotokova kao i kapaciteta kanalizacione mreže u Srbiji, posebno imajući u vidu da na kanalizacioni sistem još nije priključeno čak tri miliona građana, što je skoro pola stanovništva Srbije.

Takođe, činjenica je da veliki broj gradova u našoj zemlji nema sisteme za prečišćavanje otpadnih voda, pa se u reke i jezera direktno izlivaju kompletna kanalizacija i industrijske otpadne vode, dok komunalne vode iz domaćinstva do reka dolaze putem kanalizacije. Takođe, i poljoprivreda doprinosi zagađenju zemlje i vode kroz upotrebu veštačkog đubriva i ostalih hemijskih supstanci koje se koriste.

Upravo zbog toga pitali smo nadležne sa li će i kada Srbija konačno stati na put izlivanju fekalija direktno u reke i time rešiti jedan od većih ekoloških problema.

Iz Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture odgovaraju da je samo u toku ove godine planirano da po dva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda budu izgrađena na teritorijama Opština Knić, Mionica i Lajkovac.

– Cilj je da preko 80 odsto Srbije ima modernu kanalizacionu mrežu i da se izgradi preko 250 prečišćivača. Reč je o najvažnijem ekološkom projektu od koga bukvalno zavisi budućnost naše zemlje, obezbeđivanja redovnog vodosnabdevanja i pristupa najvažnijem resursu budućnosti – čistoj vodi. Izgradnjom nove komunalne infrastrukture iz temelja se menja ekološka slika Srbije.

Teški otrovi

U vodu se izlivaju tone cinka, olova, arsena…

Kroz otpadne vode u Srbiji se u reke godišnje izlije 109 tona cinka, 55 tona bakra, 17 tona hroma, 13 tona arsena, 12 tona olova, 11 tona nikla, podaci su iz Agencije za zaštitu životne sredine, iz koje poručuju da količina ovih otpada ima tendenciju povećanja.

Cilj je da u sledećih pet godina u Srbiji izgradimo 7.000 kilometara kanalizacione mreže i ovo je apsolutno projekat koji pokazuje istinsku brigu za dobrobit građana i budućnost naše dece – navode iz ministarstva.

Preciziraju da se novih 300 kilometara kanalizacione mreže od planiranih 600 koji se grade na prvih 16 lokacija u okviru projekta „Čista Srbija“ nalazi u: Mionici, Banji Vrujci, Lajkovcu, Obrenovcu, Lazarevcu, Velikom Crljenu, Krupnju, Kragujevcu, Kniću, Novom Sadu, Novom Bečeju, Varvarinu, Svrljigu, Vranju, Kladovu, Kučevu.

BROJKE

250 prečišćivača vode dobiće Srbija

7.000 kilometara nove kanalizacione mreže dobiće građani Srbije

– Samo u okviru projekta „Čista Srbija“ planirano je da se ulože ogromne četiri milijarde evra i na taj način izgradi najsavremenija infrastruktura u domenu otpadnih voda i samim tim da stanemo uz rame s najrazvijenijim evropskim zemljama. Na ovaj način će biti rešen problem s kojim se suočava oko tri miliona stanovnika u Srbiji, čija domaćinstva nisu priključena na kanalizacioni sistem i koji danas u 21. veku i dalje koriste septičke jame – poručuju nadležni.

Podsećaju da se projekat „Čista Srbija“ sprovodi na 89 lokacija i da podrazumeva izgradnju 5.000 kilometara kanalizacione mreže i 165 postrojenja za preradu otpadnih voda.

Dobar primer

PPOV u Kruševcu i Vranju

Ministar infrastrukture Tomislav Momirović podseća za Kurir da je pre nekoliko meseci pušteno u rad jedno od najmodernijih postrojenja te vrste u Evropi – postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Kruševcu i Vranju.

– Tu smo obezbedili da se otpad ne izliva u reke i da sačuvamo biljni i životinjski svet i bukvalno budućnost tih regiona. Nećemo sad da gledamo ko je kriv što to ranije nije urađeno, već moramo da insistiramo da se ovi projekti koje je pokrenuo lično predsednik Vučić završe, jer će oni promeniti ekološku sliku širom naše lepe Srbije, i u slivu reke Kolubare i na teritoriji Zapadne Morave, i pored Tise i kraj Dunava. Kao što smo uspeli da revitalizujemo i sačuvamo reku Pek, tako ćemo da uradimo i sa ostalim našim rekama. To je zadatak naše generacije i neizmerno sam ponosan što sam deo njegove realizacije.

– Kroz ostale projekte u Ministarstvu građevinarstva takođe gradimo PPOV. Kroz program nemačke KFW banke gradimo devet PPOV i 163 kilometara kanalizacione mreže, kroz program sa vladom Mađarske gradimo 10 PPOV i 351 kilometar kanalizacione mreže, a i Ministarstvo za zaštitu životne sredine kroz svoje programe gradi još 27 PPOV, kroz saradnju sa IPA fondovima se gradi još nekoliko PPOV, a takođe nekoliko se gradi i kroz privatno-javno partnerstvo – navode iz Ministarstva infrastrukture.

Izvor/tekst I foto: Kurir.rs/ Aleksandra Kocić

 

Kroz “Čistu Srbiju” do realizacije strateških ciljeva

Projekat “Čista Srbija” jedan je od ključnih projekata Vlade Srbije kroz koji se sprovode strateški ciljevi upravljanja vodama i otpadom u našoj zemlji.

Strategijom upravljanja vodama Republike Srbije do 2034. godine  ocenjeno je da

– od 8,5 milijardi evra potrebnih infrastrukturnih ulaganja u sektoru voda,

-čak 81% sredstava treba uložiti za unapređenje sistema vodosnabdevanja, sakupljanja i kanalisanja fekalnih i atmosferskih voda

Strategijom upravljanja otpadom Republike Srbije  do 2025. godine ocenjeno je da

-od 1,2 milijarde evra potrebnih infrastrukturnih ulaganja u sektoru upravljanja otpadom,

-69% sredstava treba uložiti za izgradnju sistema za sakupljanje i odlaganja komunalnog otpada i

-21% sredstava za sanaciju i rekultivaciju postojećih nesanitarnih deponija

Projekat “Čista Srbija” je uključen u program „Srbija 2020-2025“, koji sadrži plan investicionih projekata za dalji razvoj Srbije u narednih pet godina, što potvrđuje njegov izuzetan značaj i naglašava potrebu za hitnom realizacijom, a kreiran je na osnovu potrebe za povećanom ekološkom zaštitom voda i zemlje.

Broj stanovnika koji je obuhvaćen ovim programom je oko dva i po miliona u 69 jedinica lokalne samouprave.

Visoki ekološki standardi koje postavlja realizacija projekta “Čista Srbija” ključni su za budućnost naše zemlje , a izmedju ostalog i jedan od osnovnih preduslova za priključenje Evropskoj uniji.

Janković: Radovi u Mionici odgovor na ekološke probleme

Uprkos visokim temperaturama, radovi na izgradnji kanalizacione mreže su nastavljeni na tri lokacije u Mionici.

Predsednik Opštine Mionica Boban Janković kaže da i Mionica i Banja Vrujci moraju imati kanalizacionu mrežu.

“Mionica i Banja Vrujci moraju imati kanalizacionu mrežu. Tu nema kompromisa. Ranije je to bio samo jedan od problema, a mi smo danas pronašli rešenje. Na vreme smo pripremili potrebnu dokumentaciju i Mionica je prva opština u Srbiji u kojoj je krenula realizacija projekta „Čista Srbija“, rekao je Janković prilikom obilaska radova .

Na ovom području, projektom “Čista Srbija” predvidjena je i izgradnja dva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda .

“Ovo je Naš odgovor na ekološke probleme. To  su projekti vredni 1.2 milijarde dinara koje investira Vlada Republike Srbije, a koji će daleko poboljšati zdravstvenu i ekološku sliku naše opštine”, rekao je Janković.

Novo gradilište – Radovi na još jednoj lokaciji u Kladovu

U Kladovu počeli radovi na izgradnji fekalne kanalizacije na još jednoj lokaciji. Radove je obišao predsednik opštine Kladovo Saša Nikolić.

Radovi na izgradnji kanalizacione mreže počeli su u Ulici Obala Rita koja je jedna od šest lokacija na kojima se realizuje projekat “Čista Srbija”. Radovi se izvode u dužini od 2.992,00 metra.

Predsednik Opštine Kladovo Saša Nikolić kaže da je nedostatak kanlaizacije meštanima stvarao ogromne probleme: “Sada će ti problem biti rešeni. Radovi se sprovode u pet ulica, biće povezane i poprečne, na oko 3 kilometra ugradiće se cevi prečnika 200 i 250 milimetara i izgrađeno 96 šahti”, naveo je Nikolić.

Projektom “Čista Srbija”  predvidjeno je da u Kladovu bude izgradjen 41 kilometar kanalizacione mreže i dva postrojenja za preradu otpadnih voda u prigradskom naselju Kostol i u MZ Podvrška.

Fekalnu  kanalizaciju osim meštana naselja Rit na gradskoj periferiji dobiće i stanovnici Velike Vrbice kao i stanari u delu Brze Palanke, Rtkova i Korbova, dok će novu kanalizacionu mrežu dužine 11 kilometara dobiti stanovnici  u naselju Podvrška.

Vrednost svih radova u Kladovu je 21,3 miliona evra .

 

Momirović: Do kraja godine 300 km kanalizacione mreže

Oko 300 km kanalizacione mreže, 4 postrojenja za prečišćavnje otpadnih voda, plan su koji će biti realizovan do kraja ove godine u okviru projekta „Čista Srbija“. Ministar gradjevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović kaže da je sam projekat „Čista Srbija“ avangardan i ambiciozan pa ga samim tim nije bilo lako pokrenuti.

„Mi trenutno radimo ne na trideset lokacija već na području 30 lokalnih samouprava, kanalizaciona i kolektorska infrastruktura i postrojenja. Kada Vlada investira u više od 100 lokacija sa ciljem da potpuno promeni ekološku sliku države, to nije mali poduhvat. Na teritoriji cele države mi ćemo do kraja septembra završiti oko 300 km kanalizacione infrastrukture. Planiramo do kraja godine da pustimo u rad 4 postrojenja, a do kraja sledeće godine više od 20 postrojenja. To su veliki projekti i ova Vlada je uradila jednu veliku promenu percepcije kada pričamo o ekološkim projektima“, kaže Momirović.

On podseća i da je realizacija ekoloških projekata već počela i već vidljiva.

„ Izgradili smo verovatno jedno od najvećih postrojenja u zemlji, postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Kruševcu , možda najmodernije u Evropi. Izgradili smo u Vranju . Sada u Vranju radimo 140 km nove kanalizacione infrastrukture i nekako su mi utisci pomešani jer nismo uspeli to da na adekvatan način promovišemo. Uložili smo ogromnu energiju i novac. Predsednik Republike je insistirao na ovim projektima, ali nismo uspeli da ih na pravi način ispromovvišemo. Naprotiv , dozvoli smo da nas neki ljudi, za koje sada možemo da vidimo, kada su javno predali biografije, da su poluobrazovani sa više nego sumnjim radnim iskustvom, ljudi koji se pale na žetone i koji rade za strane interese, da omalovažavaju ovakav rad. To mora da bude poruka novoj Vladi , moramo da imamo više snage , moramo da insistiramo da sve ove projekte završimo jer ovi projekti menjaju ekološku sliku zemlje . Ovde blizu Kolubare i na teritoriji Zapadne Morave i Tise. Mi moramo naše reke da ostavimo tako da naša deca mogu da piju vodu iz njih. Pogledajte Pek koji smo očistili , a tamo je bilo ozbiljno zagadjeno, prljavo. Popravili smo stanje stvari. Mi moramo ove projekte da završimo i nastavimo uprkos tome što je rat u Evropi što su glavne teme sankcije, nedostak gasa, nafte, struje, sve su to teme , a mi uprkos tome radimo puteve, gradimo fabrike i menjamo sliku Srbije po pitanju ekologije . Projekti moraju napredovati i to će biti najvažnija zaostavština ove Vlade Aleksandra Vučića“, rekao je Momirović obilazeći radove na projektu „Čista Srbija“ u Lajkovcu.

Ministar Momirović posebno je naglasio da se razvoj i realizacija ekoloških projekata ne mogu odvijati na štetu industrije i zaustavljanjem razvoja zemlje već moraju ići u korak sa njima.

„Mi radimo projektnu dokumentaciju za oko 70 lokalnih samouprava i svaka ima  puta 4 ili pet lokacija. Neke opštine su uspešnije neke manje uspešne. Naš je plan da investiramo više miljardi evra da potpuno promenimo sliku Srbije , jer ovo su evropski standardi . Mi to želimo za naše gradjane, evropske standarde i to moramo da im obezbedimo. Ni u jednom trenutku ne ugrožavajući privredu Srbije. Mi ne želimo da ugrožavamo rudnike , da uništavamo metalsku i hemijsku inustriju da bi se bavili ekologijom. Ne, to ne radimo na taj način jer industrija mora da postoji i opstane da se ekonomija ove zemlje ne dovodi u pitanje , da se održi ovaj ekonomski rast zemlje . Naši gradjani to zaslužuju i moramo u tome da uspemo. Paralelno sa industrijom moramo da investiramo u ekološke projekte“, pojasnio je Momirović.

Nastojanje da se ekološki standardi podignu na nivo Evrope i razvijenih zemalja ipak nije lak posao jer , kako kaže ministar Momirović, u Srbiji decenijama ekologija nije bila tema.

„Veliki posao je ostao da se uradi i nije lako u nekoliko godina nadoknaditi decenije nerada. Ekologija nije postojala kao tema, a neki projekti koji su se i realizovali, realizovali  su se više nego neuspešno. Neke stvari smo već promenili i menjamo i ih i dalje . Mnogo je toga pokrenuto , ali kao što sam rekao, nismo sve dovoljno ispromovisali . Mi smo želeli i tako radimo, da izgradimo kilometre kanalizacije, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, da zaštitimo naše reke. Mi smo već mnogo uradili,  rezultati su vidljivi, a  drugi će sabirati rezultate“, rekao je ministar gradjevinarstva, saobraćaja i infrastrukture .

 

 

Momirović obišao početak radova na asfaltiranju u Rubribrezi

U Opštini Lajkovac u okviru projekta „Čista Srbija“ danas je započeto asfaltiranje deonice duge 1,200.00 metara nakon završetka izgradnje kanalizacione infrastrukture. Radove na početku asfaltiranja obišao je ministar gradjevine, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović.

Opština Lajkovac koja je medju prvim Opštinama pripremila dokumentaciju i u kojoj su medju prvim opštinama i počeli radovi na realizaciji projekta „Čista Srbija“, trenutno ima tri aktivna gradilišta: Bogovadja, Jabučje i Rubribreza.

U samoj Rubribrezi do sada je izgradjeno 2,870.00 metara kanalizacione mreže, a u toku je i priključenje tamošnjih meštana. Nakon postavljanja cevi i završetka tog dela tehničkih radova danas je počelo asfaltiranaje deonice duge 1,2 kilometra.

„Uradili smo veliki posao do sada . Na teritoriji samo Lajkovca izgradili smo 10 km kanalizacione infratrukture. Danas ovde počinje asfaltiranje , plan je da meštani dobiju potpuno nov asfalt. Plan nam je da ovde izgradimo ukupno 33km mreže, dva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, što je jako važno kao deo celokupnog projekta jer su postrojenja neophodan deo ovakvih ekoloških projekata . Očekujem da jedno postrojenje bude završeno do kraja ove godine.   Ovde je uložen veliki trud i zato se zahvaljujem i kineskim partnerima i ljudima iz Opštine i naravno mojim saradnicima u ministarstvu“, rekao je Momirović.

„Izuzetno mi je drago što je Opština Lajkovac jedna od prvih opština koja je deo projekta „Čista Srbija“ koji je sigurno jedan istorijski projekat u našoj zemlji po pitanju ekologije. Ovaj projekat ne samo da poboljšava uslove života gradjana Lajkovca već podiže i ekološku svest gradjana . Danas smo u Rubribrezi gde su maltene završeni radovi u okviru prve faze projekta . Uradjeno je ovde 2 km kanalizacije i trenutno se rade i priključci stanovništva , a u toku je vraćanje lokalnih puteva u prvobitno stanje što je veoma bitno za seosko stanovništvo . Pre svega velika zahvalnost ministru Momiroviću što su nam i tom pogledu izašli u susret“, rekao je Andrija Živković predsednik Opštine Lajkovac.

Živković je doadao da sada sledi  nastavak radova u Bogovadji u dužini od tri kilometra gde će se raditi i jedno manje postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda čiji je kapacitet oko 600 korisnika , a zatim  i rekonstrukcija postrojenja u samom Lajkovcu čiji je prijem 10 000 korisnika.

„Takodje u toku su radovi u najvećem selu Opštine Lajkovac u Jabučju . Biće izgradjena kanlizaciona mreža u dužini od preko 20 km . Time ćemo zaoružiti ovu celinu čime će u Lajkovcu biti izgradjeno preko 30 km kanalizacione mreže i dva nova postrojenja čime će više od 50% stanovnika biti priključeno i  na fekalnu i kišnu kanalizaciju , a mi ćemo kao Opština nastaviti da širimo mrežu. Ministar je nekoliko puta već bio u poseti Lajkovcu što nikada do sada nije bilo , a to je pokazatelj da u Srbiji imamo brojne radove , izgradnje fabrika , puteva i komunalne infrastrukture i da Vlada Srbije vodi računa o svemu tome,“ rekao je Živković.

Izgradnja kalizacione infrastrukture u selima do sada je bila gotovo nemoguć poduhvat. Projekat „Čista Srbija“, ne samo da unapredjuje gradske sredine već omogućava i razvoj seoskih sredina.

„Opština Lajkovac ide u korak sa razvojem ne samo grada već i sela . Veoma je bitno da se razvijaju seoske ili manje sredine . Mi smo to ovde pokazali i obuhvatili projektom dva sela . Ti ljudi takodje zaslužuju da imaju uslove za život kakve imaju i oni koji žive u gradu. Moram reći da nisu to očekivali i gradjani su zadovoljni i zaista prihvataju radove koji se sada izvode u okviru „Čiste Srbije“, rekao je Živković.

Gde idu istrošene baterije i sijalice iz Srbije?

Pregorele sijalice i istrošene baterije u Srbiji najčešće završavaju u kantama za smeće, a potom na deponijama gde kroz zemljište i podzemne vode mogu da završe i u lancu ishrane. Manje od 10% baterija i sijalica na godišnjem nivou bude adekvatno zbrinuto, tako da najveći deo ovog opasnog otpada dospe u prirodu gde oslobađa olovo, kadmijum, živu i druge veoma toksične materijale.

Jedini reciklažni centar za sijalice u Srbiji kompanije Božić i sinovi godišnje preradi do 100 tona odnosno tek 5% količina plasiranih na tržište. S druge strane, pogon za preradu baterija nemamo. Procene su da svaki građanin potroši jedan kilogram baterija godišnje dok je, primera radi, u 2020. na reciklažu u Nemačku,  gde ih jedino šaljemo, otišlo samo 17 tona.

Glavni razlozi ovakvog bilansa su nedostatak razvijene i održive sakupljačke mreže, subvencija, adekvatne zakonske regulative i kvalitetnog inspekcijskog nadzora. Kako bi se to promenilo, NALED i Nemačka razvojna saradnja, su u partnerstvu s kompanijama Božić i sinovi, E-reciklaža i Udruženjem reciklera Srbije pokrenuli projekat „Povećanje stope reciklaže baterija i sijalica”.

– Rešenje za bolje upravljanje baterijama je uvođenje podsticajnih sredstava za uspostavljanje sistema sakupljanja i obezbeđivanje posebnih kontejnera, kao i za izvoz ovog otpada jer bi podizanje pogona za reciklažu u ovom trenutku bilo neisplativo, a za kilogram baterija potrebno je četiri evra da bi se pravilno sakupile i tretirale. Kada je reč o sijalicama, država je uvela podsticaje, ali je neophodno sakupljačku mrežu proširiti na lokalne samouprave i omogućiti uvoz otpadnih sijalica iz regiona kako bismo bolje iskoristili kapacitete postojećeg reciklažnog centra koji može da preradi i do 25 miliona sijalica godišnje – objašnjava Sanela Veljkovski, menadžerka projekta Nemačke organizacije za međunarodnu saradnju (GIZ).

Prema njenim rečima, u cirkularnoj ekonomiji svaki otpad je zapravo i resurs za dalju proizvodnju, ali ovaj koncept još nije dovoljno zaživeo kod nas. I baterije i sijalice uspešnije bi se tretirale ukoliko bi postojao razvijeniji sistem sakupljanja za građane u maloprodajnim objektima, obrazovnim i javnim ustanovama. Zato su partneri na projektu pokrenuli pilot akcije i postavili posude za odlaganje na sedam lokacija u institucijama Grada Kragujevca, beogradskoj opštini Stari grad, kao i na 13 fakulteta Univerziteta u Beogradu. Cilj je da se prikaže kako bi model održivog sakupljanja mogao da funkcioniše u praksi, kao i da se poveća stopa reciklaže baterija i sijalica u ovim sredinama za 20%.

Podsetimo, Srbija nije još zatvorila poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promene, u sklopu kojeg je urađena procena troškova uređenja reciklažnog sistema. Investicije za usklađivanje s direktivom o baterijama i akumulatorima iznosile bi oko 3,5 miliona evra, dok bi kod direktive o električnom i elektronskom otpadu, u koji spadaju i sijalice, bilo neophodno izdvojiti oko 25 miliona evra. Efekti ovih ulaganja bili bi višeznačni, od očuvanja zdrave životne sredine i zdravlja do jačanja cirkularne ekonomije.

Da država razmišlja o rešenju problema vidi se iz Programa upravljanja otpadom u Srbiji za period 2022-2031 kojim je planirano da se za odvojeno prikupljanje opasnog otpada iz domaćinstava uspostavi 169 reciklažnih dvorišta koja će biti operativna do kraja 2028. U zavisnosti od gustine naseljenosti, planirano je uspostavljanje jednog ili više dvorišta u svakoj opštini, gde će građani donositi otpad koji se ne sme odlagati u kante, uključujući istrošene baterije i sijalice.

NALED

Julski kilometri kanalizacione infrastrukture

Topli julski dani omogućili su intenzivne radove u okviru projekta “Čista Srbija”. Novi kilometri kanalizacione infrastrukture realizovani su po predvidjenim planovima.

RB. Gradilište Dužina sad koja se radi metri Ukupna dužina metri Napomena

 

1. Lajkovac 454,44 4.628,14  
2. Knić 2,457.00 34,390.80  
3. Kragujevac 7,057.80 41,745.42  
4. Krupanj 0 847,83  
5. Kladovo Rtkovo-0m

Velika Vrbica-0m

Korbovo-0m

22 219,72 m U Rtkovu se radi ispravka kan.mreže
6. Lazarevac 0 8.838,79  
7. Mionica 141,31 710,05  
8. Obrenovac 882,83 9.175,93  
9. Svrljig 700m 6040m 700m
10. Varvarin 6762m 44738m 6762m
11. Vranje 3563m 141675m 3563m
12. Kučevo Kučevo I faza-700m

 

7115m  
13. Novi Sad 24.393,00 42.072,51 2 aktivna

gradilišta sa

dve

građevinske

dozvole, Kisač i

Čenej.

14. Novi Bečej 35.996,83 46.535,25 3 aktivna

gradilišta sa 3

građevinske

dozvole.

15. Banja Vrujci 820,27 3.595,86  
16. Veliki Crljeni 226,31 2.007,00